Potrošena simbolika 8 ožujka

Što god bih napisala u ovom tekstu, samo bi ponovila već rečeno i napisano.

8 ožujak ili kako se nekad zvao „8 mart“ davno je samo sjećanje nas starih i starijih, sjećanje na vrijeme kad smo dobile slobodan dan, poklon bon i cvijet na radnom mjestu, a same smo sitnice ili prema mogućnostima darovali majkama, sestrama, svekrvama….

Zapravo ovu sličicu čuvam četresetak godina, a napisao mi je sin negdje u drugom razredu osnovne škole.

Pogledate li bolje, čestitka je pisana ekavicom, dijete je išlo u hrvatsku školu i učilo i hrvatski jezik i ćirilicu i ije i je i nitko nije razliku ni primjećivao. I svi smo bili nekako jednaki, osim tvrdih glava koje nisu vjerovale u Boga pa su tako neka djeca nisu krštena, pričešćena i krizmana.

I moji sinovi su tek tijekom rata primili ove sakramente a tata se naučio i prekrižiti jer je i sam odrastao u „bezbožnoj“ obitelji.

Da ne duljim, 8 mart/ožujak je samo sjećanje i podsjećanje koliko malo danas vrijedi žena radnica.