Ogledalo,ogledalce reci mi:

tko je lijep,ljepši najljepši?......tko je pametan,pametniji najpametniji?

Svi se mi to pitamo,i svi bi htjeli čuti onaj naj odgovor.Želimo da nas hvale,da nam tepaju da nam govore samo ono,što želimo čuti.I kada to postignemo,ego toliko nahranimo da od debljine ne može ući ni na velika vrata.

Imam jednog velikog prijatelja.Iako već 10 godina živi u Indiji,tako daleko,ali ja uvijek imam osjećaj da je tu,jako blizu.Prvotno sam ga smatrala velikim okrutnim,i nemilosrdnim neprijateljem.Zašto?Pa zato,što je veliki napuhani balon koji je lebdio po nebu polako počeo spuštati na zemlju,režući mu krila kad god, i gdje god je stigao.Koja okrutnost!Dugo mi je trebalo da shvatim što radi,da shvatim,da dobrota i dobronamjernost,ako imaju svoju svrhu mogu biti jako okrutne.Danas sam mu na tome jako zahvalna.Što se krije iza te moje zahvalnosti,nebi mogla izreči riječima ,jer bi istog trena postala nezahvalna.

Upravo  me on naučio kako se pogledati u ogledalo,i što to uopće znači.Naučio me,da je svijet najveće ogledalo,jedino ogledalo koje će mi pokazati kakva sam.Pravu sliku mene.I što sam vidjela?Bolje da ne kažem, jer vidjeti nešto što je dugo godina sakrivano,nije ugodno.Neprijatelje, koje još uvijek tražim.I tada je započelo mukotrpno generalno čišćenje,kojemu nema kraja.Osjećala sam veliku i neizdrživu bol,dok sam promatrala tu nakupinu negativnih emocijaTo klupko boli,kako sam ga ja zvala,grčilo mi je čitavo tijelo.I kad sam jedno očistila,deset novih se pojavilo i tako to još uvijek ide u nedogled.Ali,neću duljiti o tome.

Moj svijet, moje ogledalo veliki su mi prijatelji.Ne lažu.Govore istinu o meni.Svaki dobronamjerni ili zlonamjerni susret sa nekim, potiče moju reakciju,preko koje se upoznajem.Zato i ljude prihvačam kao prijetelje koji će u meni probuditi uspavalog neprijatelja.Samo mali pomak unazad, u svijesti i vidim se.Odraz u ogledalu itekako pokazuje orginal.Svijet oko mene,ljudi ,događaji,prilike i neprilike,samo su odraz mene same i upučuju na misaoni proces koji postoji u mojoj glavi,na emocije pozitivne ili negativne koje postoje u meni.U pomanjkanju dobroga,vidimo samo loše,u nedostatku lošega vidimo samo dobro.Svijet mi uvijek ide u susret,ukoliko ga prihvatim onakvim kakav je.Promijeniti ga mogu samo pozitivnim načinom razmišljanja u umu i srcu drugačijom percepcijom i naravno velikom dozom vjere i povjerenja.Dakako,za to treba puno vježbe,puno truda,puno strpljenja,ali što nam je slika u ogledalu ljepša ,vjera je čvršča.

Malo sam možda pretjerala sa duljinom članka,ali rekla bih još samo jednu sitnicu.

Život za mene nije borba.Nisam borac i neznam se boriti.To nije u mojoj naravi.Od života uzimam ono što mi svakodnevno daruje,pruži i ponudi.U toj ponudi i odabiru naravno da puno griješim svjesno, nesvesno ili možda žmirim.Pokazatelj mojih pogrešaka bit će upravo to ogledalo,kao neizostavni bumerang.Ono će reči istinu,jer mu je laganje nepoznanica.Da li je takav način života dobar ili loš,nije bitno.Bitno je,da je to moj život,a moj život,to sam ja.Pa i onda,kada me netko vidi kao lošu osobu,ta osobina nije u meni,nego u onome koji me tako vidi.