Odraslo dijete i roditelj

Mojih roditelja više nema na ovom svijetu u fizičkom očitovanju. Njihovi životi ugasili su se, a da ja još uvijek ne spoznajem...kako se to moglo dogoditi? Ostali su spomenici na groblju da su nekad bili, njihova učenja u mom prisjećanju, zemljište na kojem su živjeli. Izgrađene kuće i sporedne zgrade seoskog domaćinstva, ostale su kao prostorni podsjetnik, njihovih ruku, djela. Neka od njih su napuštena i prepuštena vremenskom propadanju, a neka pusta očekuju povremeni dolazak njihove djece. Ognjište koje je nekad bilo toplo, ugasilo se.

Suza u oku, podsjeća me na bol što sam ostala bez najveće životne potpore. Nema ih da im kažem: Volim vas roditelji moji. Volim Te oče, opraštajući ti svu tvoju strogost. Volim Te majko zahvaljujući ti se na svoj tvojoj nesebičnosti i nježnosti. Ne izgovorene riječi ljubavi, kao teški kamen na duši podsjećaju me na njihov nedostatak u mom životu.

Tek pokatkad odem na groblje i u crkvu zapaliti im svijeću za vječni pokoj. Dok gledam zapaljene svijeće molim se za njihove duše. Ponekad samo stojim bez ikakvih misli, nijemo gledajući u plamen svijeće, prisjećajući se plamena života koji su u mene usadili, a ponekad vidim po koji detalj iz zajedničkog suživota.

Moji roditelji, Božija djeca, otišli su u vječna Božanska obitavališta, a ja...čekam da se opet odnekud pojave...barem u snovima da me zagrle, poljube, posavjetuju, oproste mi...Ponekad mi se jave kroz san, a ja...pokušavam kao i za života, po sjećanju dokučiti: Šta mi to hoće reći?

Ja bi njima sada htjela reći: Volim vas moji roditelji..ma gdje Vi sada bili. Htjela bi ih zagrliti potrebom nedoraslog životu djeteta...moliti ih da me ne ostavljaju bez svoje zaštite, potpore, razumijevanja, nježnosti...

Htjela bi im reći: Vi ste mi bili nebeski otac i majka u fizičkom očitovanju, a ja Vas nisam znala poštovati. Oprostite mi! Sada kad Vas nema tražim Vas u poznatim i nepoznatim sferama prohujalog života. Prisjećam se svega onoga što ste me svojim postojanjem i odgojem naučili, osobina kojim ste me oplemenili.

Živjeli ste, živjet ćete i živite u mom prisjećanju. Ovdje i sada...odajem Vam svoje duboko poštovanje za sva iskustva što sam ih s Vama proživjela.