Za mene je duhovnost ono Božansko, ona Tišina, taj bezvremeni osjećaj, kojeg uvijek doživim zatvorenih očiju, a nešto odavno potopljeno u duši, izranja i obavija me kao najfinija svila.
Iz cvijeta života uvijek otrgnem jednu laticu i bacim je prema zlatnoj zori.
Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja.
Mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati.
I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.
Samo tišina.
Nijema, svečana tišina.
A kad iz srca izroni čarobna nit, kad se miris ružinog cvijeta prolije prema meni, osjećam da mi je duša uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i moje unutarnje duhovne vatre.
Tad zatvaram oči, puštam toj karavani da me odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi.
Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti.
I tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još. Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.
Odavno sam shvatila da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno sam shvatila da mir dolazi iz mene, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora.
Odavno sam shvatila da ono što leži u meni čeka samo pravi trenutak da povede moj život onim smjerom za koji sam rođena.
Tražila sam se godinama, pronalazim se u sekundama. To su trenuci kad sastavljam kaleidoskop Života i srce mi zabljesne u vatri spoznaje.
Prepoznajem iskreno lice, čisto srce, blistavu dušu. Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući mi te nagrđene maske, pokazujući mi laž umjesto istine, dajući mi zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi.
I tako život mi prolazi ...polako.
Evo, i nova jesen dolazi, a ja u sebi slažem svoje vrijeme, zavirujem u svoje malo srce i puštam Bogu da me vodi meni namijenjenim putem.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
iz 7. zbirke: "IZBRISANO LICE",
ISBN 978-953-8054-662
(knjiga je objavljena 5.5.2015.)
http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/05/1632020380/odavno-sam-shvatila.html
irida
bglavac
