Paradoks je jedino u tome što je to svrstano u novoproglašene grijehe u Vatikanu, a događa se otkad je svijeta i vijeka. Rimskim ocima je trebalo 2000 godina da to uvide i proglase grijehom. 

U nedavnoj aferi indeks, odgovor na pitanje: „A šta da rade studenti koji nemaju novaca da plate ispit, tj. ocjenu? “ Postao je posprdan slogan: „Morat će učiti“.

Na pitanje šta da radi sirotinja koja nema za kruh, povijesni, kraljevski odgovor, također posprdan je bio: „Neka jedu kolače.“

U Titovoj Jugoslaviji je kružila anegdota u kojoj je neki siromah pasao travu na putu kojim je prolazio Vođa sa svojom svitom. Na predsjednikovo pitanje: Zašto paseš travu?“ odgovorio je da nema za kruh, a Tito mu je, navodno, samo nonšalantno pruživši prst, rekao: „ Idi tamo dalje, tamo ti je trava čistija“.

I sadašnje vlasti stežu remen sirotinji.

Istina, svi ponavljaju istu rečenicu: „Kriza je svuda u svijetu“.To je svakako istina. Ali nije isto ući iz blagostanja u krizu i ići stalno iz krize u krizu…