Nikad ne prolazi ,vrijeme karnevala

samo se mjenjaju maske

iza njih skrivamo lice naše

ne napuštamo nikad, kazališne daske

 

Na pozornici života,likovi blijede

kroz maske ,oči naše vire

gledaoci u klupama, nespokojno sjede

hvatajući iluzije,kao leptire

Maske nosimo, kroz sve naše dane

neke lijepe,većinom ružne

čekamo da, karneval stane

poslije njega,duše nam bivaju tužne

 

Jer svaka maska,privremeno nam služi

sa željom da tako, zavaramo sebe

prije ili poslije, neko nas skuži

kako iza nje, srce nam zebe

 

Zato odbacimo maske,budimo ljudi

maska našu, pravu bit krivi

ljubav neka se ,u srcima probudi

bez maske,lakše se živi