Postoje dva načina varanja: emotivno i fizičko (seksualno). Smatram da čim netko nije emotivno zadovoljen u vezi/braku, gladan je emocija sa strane. To može ići od sanjarenja i čežnje za drugom osobom (npr. na poslu, susjedom, poznanikom ili izmišljenom osobom) sve do ostvarenja realne nevjere. Većina ljudi živi po navici, vodi ustaljeni život, ne trudeći se uopće ili previše uljepšati i izmijeniti redovni tijek događaja. Smatra se da vrijeme učvršćuje odnos, ali to je varka. Zbog čega? Iako se smatra da vrijeme učvršćuje ljude zajedno, određena dosada, monotonija i prilika koja čini lopova može razbiti tu naoko idealnu sliku. Često se sanjari kako su mogle bolje proći, zamišljaju kako su mogle biti s nekim drugim iz prošlosti ili sadašnjosti. To je prirodno, jer iako smo svjesni vrlina partnera, svjesni smo i njegovih mana, koje dobro vremenom upoznamo. Ne radi li se na vezi u smislu ugađanja, učvršćenja odnosa, povjerenja a osobito razgovora, da o seksu ne govorimo, svaka veza može poći stranputicom, bilo da se ona dogodi naglo ili polako. Što se tiče fizičke prevare, tu rade hormoni i nema po meni baš previše veze s mozgom. Zna se kuda takve veze znaju odvesti, do rušenja i gubitka svega, ali jednom dođe do otrežnjenja. Nevjera se može dogoditi ako već dugo nismo zadovoljni nekim odnosom a nemamo ga smisla, volje, načina ni želje popraviti. Zanimljivo je da će ljudi prije pomisliti na nevjeru odnosno ulazak u trokut, nego da bi uložili napor da poprave stanje u svojoj vezi ili braku, što i puno govori o zrelosti dotične osobe, a možda i do toga koliko mu je stalo zapravo.

Mogli bi osuđivati osobe iz priče o trokutima kad ne bi znali i priznali da je svaki čovjek griješan i da smo svi pod kožom krvavi. (Terencije: Ja sam čovjek i ništa ljudsko nije mi tuđe). Dakle, čak i ja odrasla i odgajana u učmalom ultra konzervativnom tradicionalnom braku (u se, na se, podase ili kuća, kuhinja, crkva) ne mogu osuđivati nikog. Zašto? Jer sve je relativno, imam filozofske svjetonazore, umjesto da nešto odmah osudim, polazim od toga kako je došlo do toga. Uvijek morate promatrati obje strane neke pojave. Dok mi se stranka žali na partnera, u glavi već razmišljam o njegovom stavu. Za raspad braka i veze krivo je dvoje. Nezrele osobe uvijek će bacati kompletnu krivnju samo na onog drugog, a sebe uzdizati u nebesa.

Je li vam palo na pamet da će na primjer prosječni (bračni) partneri prije razmisliti o rastavi i razići se, ili naći osobe sa strane «za tješenje» i krenuti u trokute i četverokute, nego što će se sjetiti najjednostavnijeg i najboljeg rješenja – sjesti i iskreno svaki dan razgovarati, vidjeti da li se što da popraviti ili ne (ako ne, ako se predaleko otišlo, raskid je tad neizbježan). Pitanje je veliko (često su prisutne jake neiskrenosti zbog čega se želi ostati u braku/vezi) da li netko želi nakon prevare ostati u njemu zbog svog ega, komocije, materijalnog ili iskreno. Također logično je da ako nešto ne štima s emotivnim odnosom, obično ne štima ni sa seksualnim. Ako partneri rade na poštovanju i razumijevanju jedno drugog i ukazuju si pažnju kao na početku veze, mogu se doživjeti na nov način, čak i produbiti odnos. Npr. mogu otići na odmor i izaći iz kolotečine koju vode, te tako donijeti svježinu u dosadašnje odnose.

Zanimljivo je u ljudskoj prirodi da još od Adama i Eve ljudi ne mogu odoljeti iskušenjima, i ne vjerujem da će moći barem dok se ne pretvore u robote jednog dana, a i onda je pitanje. Zabranjeno voće je najslađe, pa se mnogi pitaju primjerice: bi li kolegica izašla sa mnom na kavu i sanjare o daljim susretima. U početku je sve ružičasto, dižete se u oblake, sve do teškog treska na zemlju jednog dana. Mislite jedno vrijeme da možete tako unedogled, što nekima doduše i uspijeva, ali sve dođe na naplatu kad-tad.

Sjećam se primjera žene koja je slavodobitno došla k meni hvaleći se kako uredno opslužuje u svom bračnom krevetu mladog prijatelja svog muža. Pitala sam se u sebi kad tako sve savršeno štima, zašto je onda uopće k meni došla. Nije li to podsvjesni strah da će muž otkriti, čim je mene došla pitati za mišljenje? Da tragedija bude veća, muž ju obožava i ništa ne sumnja. Mladac je tip za žene mamice, klasična verzija svaki dan mu je pravac posao-mama-prijateljeva žena. Pitala sam ženu kako je tako sigurna da muž neće ništa doznati (a kako je naravno zagrijana, ponosna i sretna, ne pada joj na pamet to raskinuti). Naime, nebitno je sad da li vjerujete u tarot ili ne, ali otvorila mi se mogućnost da muž sazna ili nasluti, te velikih problema njoj u braku, u kojem je još i dvoje male djece. Po meni ovo je izazov zabranjene, da ne kažem perverzne, te vrlo opasne igre. Sve bi to bilo i razumljivo da oni to rade diskretno, daleko i da on nije najbolji prijatelj njenog muža. Ta luda igra koja je njima zabavna, jednog dana bi mogla neke čak doći glave, a da o uništenim životima aktera kao i djece ne govorimo. Ne slažem se s psihijatrima da sasvim mala djeca do par godina nemaju sjećanja.

Zaista ne zamjeram uopće osobama koje nemaju kod kuće ljubavi ni seksa pa to nađu drugdje, a to je slučaj kad partnere vežu samo obaveze, djeca, nekretnine, te navika. Bilo bi licemjerno ljudima koji žive bez topline, radosti ljubavi i seksa zamjerati što su to našli. Neka se nitko ne začudi ako misli da je u braku sasvim dovoljno da plati režije ili kuha i pegla, i da je to sve što od sebe treba dati, te da će neki papir držati brak. Jedan dan odnosno trenutak može sve promijeniti, čitave sudbine. Kako sam puno toga vidjela i doživjela, tvrdim da nema garancija. Možda će vaš muž/žena i ostati zauvijek s vama u braku, ali koliko sigurni možete biti da vas nikad nije/neće prevariti? Ili da vas ne vara? Ili da vas neće ostaviti? Nema garancije.

Dosta nesigurnih i posesivnih osoba rade krivo, kad uhode partnera, kontroliraju mu mobitel, mailove i telefonske razgovore. Što veći pritisak rade, tek će ih partner prevariti, jer mu je dojadilo slušati stalne jedne iste pritiske (ni kriv ni dužan), koje će na kraju inzerviran i djelom potvrditi, kad ga se već tereti. Rijetko će koji parovi uspjeti učvrstiti brak/vezu nakon priznatog preljuba kraćeg ili dužeg, a previše sam vidjela žena koje idu u dvije krajnosti: pređu preko svega kao da ništa nije bilo samo da zadrže osobu pored sebe, a obrazac prevara se evidentno nastavlja i dalje, a druga je krajnost da mu ne prestaju cvokotati danju ni noću na temu ljubavnice i prevare, dok se ne raziđu. Rijetko koji par uspijeva opstati, a to se može samo razgovorom i obostranim trudom te pokazivanjem da im je stalo. Osoba koja odluči oprostiti NE SMIJE više predbacivati i spočitavati tu situaciju, ako je pristala oprostiti. To je osjetljivo razdoblje i odnosi se ne smiju još više narušavati.

Naravno da se mnogi služe klasičnom formulom da bi nekog dobili u krevet ili privukli u kraći, duži flert i trokut tipa «žena me ne razumije, ne spavamo zajedno, s njom sam radi djece i kuće». Taj tipski obrazac (valjda milijunski) rasprostranjen je svuda na svijetu a obično probudi u ženama majčinski instinkt tipa «jadan moj mali, i ja sam nesretna u braku/sama i sad ćemo se tješiti, mi se razumijemo, a on ima zločestu oštrokondžu» (ta oštrokondža suprotno njegovim riječima, obično spava s njim s vremena na vrijeme). I tako prolaze desetljeća. Znam siromašne žene koje su svoje bogate ljubavnike hranile i ugađale im. (???!!!) Onda kaže: dobila sam jedne godine cvijeće od njega za rođendan. Sad mi je jedna rekla: rekao mi je na moje inzistiranje nakon dvije godine da me voli. No comment. Ionako ne razumijem tu patologiju moljenja na koljenima izjave nekog tipa ljubavi. Meni to ništa ne znači, svatko može reći  volim te i ne misliti ništa pri tom. Ja hoću čuti i vidjeti dokaze ljubavi svakog dana.

Najgora je stvar loša komunikacija s partnerom, što dovodi do nerazumijevanja i otuđenja. Ponekad ipak, nevjera čak može donijeti nešto dobro – u momentu «kad se sve ruši», u raspravama koje uslijede mogu isplivati neke situacije koje su se cijelo vrijeme zatomljavale i nisu se razjasnile kroz diskusije i razgovor, pa se nakon početne oluje, prije ili kasnije, sve može završiti čak – kvalitetnijom vezom/brakom.