TEMA MJESECA

Suze sreće, tuge, radosti, suze kod sjeckanja luka, suze od prehlade….

E pa meni su najpoznatije ove od luka, prehlade i tuge. Prve dvije prođu brzo i ne ostavljaju traga.

Suze tuge su nešto drugo. Počnu kao mali potočić pa završe kao široka i duboka rijeka u kojoj se utapaš, zoveš u pomoć ali nitko te ne čuje.

Nemam običaj plakati i time privući pažnju i samilost. Najčešće plačem kad sam sama, kad toliko boli duša da suze same teku kao brza planinska rijeka  pa stvaraju vodopade i na kraju jezero koje je sve veće.

I nisu ni sve tuge jednako teške i bolne, neke preboliš a zbog nekih plačeš dok živiš.

Prva velika tuga, sutra je dvanaesta godišnjica smrti mog starijeg sina, a može je razumjeti samo roditelj koji je izgubio dijete. Otišao je u najboljim godinama, tiho, dok smo ga držali za ruke. Nismo se stigli ni oprostiti.

Ima li krivca? Ima. Uza svu medicinsku opremu liječnici su previdjeli bolest a prepoznali je tri dana prije smrti. Kad je za sve bilo prekasno.

Puno puta sam rekla da bih živjela i bila sretna da me nikad nije pogledao ili progovorio riječ, samo da je živ.

I onda stiže nova bolna tuga. Drugi sin, dobar kao kruh, nabolje dijete koje možeš poželjeti se oženio. Njegova žena je njegov odabir, prihvatila sam je kao svoje dijete, otvorila joj vrata doma i srca, no očito ledeno kameno srce to nije prepoznalo.

Kad se rodila unučica zasvijetlilo mi sunce, poslije tri godine evo još jedno sunce kad se rodio unuk.

Brinula sam o djeci, vodila u vrtić, pa u školu, na trening, ali to je normalno i to se podrazumijevalo.

Prije nešto više od godinu dana prestala je razgovarati, ako je krivo pogledaš, ako nešto pitaš, eto razloga da dva mjeseca ne razgovara. Onda nekako i sin postao nervozan pa čim nešto kažem, pa makar da je vani kiša odmah se obrecne i kaže da mu ne dižem tlak. Jedva da progovori koju rečenicu, a kad je ona u blizini šuti.

I dođe prije kojih mjesec dana snaha kući, ja skuhala djeci ručak, a ona s vrata počne prigovarati zašto ova juha kad je mogla ona druga (dva dana stara u hladnjaku), kažem da je nisam ni vidjela, onda povisi ton i počne vrijeđati svim mogućim riječima, kad je počela baš vikati, podigla sam glas i rekla tek nekoliko riječi da se ne može i ne smije derati na mene.

I tu je bio pravi lom. Nazvala sina na posao ispričala svoju iskrivljenu verziju i kad je došao kući verbalo me toliko napao da nisam imala mogućnost ništa ni reći jer ga nije zanimalo, rekao mi je da je u životu odabrao svoju ženu a ne mene, da smo završili i da im više ne trebam niti žele imati bilo kakve veze sa mnom. I prestao sa mnom komunicirati. I odmah počeo renovirati jednu sobu u kući da si naprave odvojenu kuhinju. Nije ni pitao smije li. Ipak je moja kuća.

Iza toga ide kazna, iz mog auta izvadili sjedalice i dali njezinom ocu, u vrtiću lagali da sam bolesna pa ne mogu više voditi brigu o djeci itd.

Sad malenog vidim na koju minutu uvečer jer ga drži dalje od mene.

Malena ide u školu pa je sredinom dana sa mnom, priredim joj ručak, jede, grlimo se i igramo se, ali kad je mama u blizini onda i ona bude na distanci.

Prije desetak dana dijete otvori svoju djetinju dušu i  potuži mi se kako je mama maltretira, onako sitno, pa veli da misli da je mama ne voli i da mama ima ledeno kameno srce, da mama dosta laže i da stalno tati priča protiv mene. I kaže, nisi ti bako kriva za svađu, mama je prva počela vikati.

Rekla sam joj da joj ja ne mogu pomoći, ali da razgovara sa tatom i da ga zamoli da ne kaže mami. I isto večer je iskoristila priliku i potužila se ocu, nije rekla sve i dobro da nije, ali je ipak rekla da baka nije kriva.

Idući dan dugo je nema iz škole i pitam je gdje se zadržala a ona kaže da je frendu (zajedno su išli i u vrtić) ispričala kakva je mama.

Objasnila sam da to više ne radi i da ne priča o obiteljskim problemima drugoj djeci, neka kaže tati, teti, drugoj baki i meni ne vrijedi jer niti jedna nemamo utjecaj na njezinu mamu. No, u školi je rekla učiteljici da je malo smušena (nešto nije išlo u kreativnoj radionici) jer su se baka i mama posvađale a tata je baki okrenuo leđa. Idući dan roditeljski sastanak i sigurna sam da je učiteljica ipak nešto mami rekla.

Ni tata nije održao riječ pa je i on mami rekao što dijete muči. Sad mama glumata dobru i milu da dokaže kako to nije istina. Ali…. ali kad mala piše zadaću pa nešto pogriješi i mora brisati riječ onda za kaznu mora napraviti sedam sklekova.

I poslije svega tlak mi je doslovno poludio, suze su punile jezero suza pa u strahu da me udari i moždani odvezla sam se na hitnu. I trebalo je gotovo dva sata da tlak spuste na neku razumnu granicu, a sve vrijeme samo su tekle suze. Dok ovo pišem i tipkovnica će biti mokra od suza.

Ako netko čita IGRU PRORICANJA iz nekoliko mojih pitanja će shvatiti da je u obitelji prisutan veliki problem. Ja nisam liječnica ali mi je jasno da je ova mlada žena bolesna, da ima sve karakteristike prsihopate, radi polako, promišljeno i teško je dokazati da ona nije žrtva nego agresor.

Hvala na čitanju. Nemojte me sažalijevati, pazite da ne ponovite moje pogreške, volite sebe i svoj život.

Ja sad imam 74 godine i upućena sam sama na sebe dok mogu. Ne vrijedi se okretati unatrag, nema nikakve vizije boljoj. budućnosti

Ostaju suze, suze i suze.