Neka ovaj stan bude blagoslovljen rukom Svevišnjega,
neka svaka zalutala duša što tumara ovim prostorom nađe svog mira i počinka......
Neka u svakom uglu vlada mir i razumijevanje..
Smijeh neka se ori, a oni koji u njem žive neka se stope u ljubavi…..
Svjetlost ova što gori, neka svijetli danonoćno kao put i vodilja …
I miris ovaj neka odagna sve crne misli i trenutke tuge i nespokoja….
Ruke neka se sklope kod prvog buđenja...
Neka se sklope prije snivanja...
Kao zahvala za sve ono što nas okružuje, maleno, a tako veliko i vrijedno divljenja…
Tim sam riječima prije nekoliko dana , jednog od onih prvih sunčanih, poslije dugih tmurnih i kišovitih , sa kadilicom prošetala mojim prostorom dok je u pozadini svirala klasična muzika……
Miris tamjana, kadulje, ružmarina i lavande proširio se kroz otvorena ulazna vrata i na stubište…..Čuvarica kuće na ormariću tik uz sama vrata…..Mala škropionica, davno u jednom antiquarijatu kupljena, sa svetom vodom iz Lurda….Na vratima ¸obješen vijenac od raznih zelenih grančica……
Energetsko čišćenje sprovela sam prema sjećanju iz djetinjstva….Doduše , onda nisam znala da je to bio ritual moje bake….Sjećam se mirisa…i neke čudne mistike u zraku…gledala bih širom otvorenih očiju pomno prateći svaki detalj ….
Baka bi u jednoj ruci držala kandilo, a u drugoj malo zvono…pa naizmjenično kadila i zvonila…Pritom bi šaputala riječi koje su meni onda bile poput « abraka-dabraka » Znam da bi dan prošao u čišćenju svakog ugla u kući, svi prozori bili otvoreni, a sve ono što bi se pomelo ili bilo suvišno, palilo izvan kuće , u dvorištu……
Polako se spuštala večer kad sam završila sa svojim ritualom čišćenja…..I zadnje zrnce soli bilo je maknuto….Svaki ugao počišćen….police uredne i uglancane….Višak stvari, onih koje sam godinama nepotrebno čuvala otklonjen, podrum pospremljen ….
Mir i onaj blaženi osjećaj ugode širio se po stanu….Nisam palila svjetlo..uz svijetlost svijeća što su još tinjale utonula sam u udobnost kauča….a Njegova ruka polako me i sigurno odvela u blaženi san….