Ne vjerujem institucijama, ne vjerujem nijednom organiziranom sustavu, pa ni medicini. Previše je zloupotreba, a svaki put kada najave nekakve reforme u bilo kojem sektoru to znači da će malim, običnim ljudima biti samo gore.

Ako moram umrijeti na nekoj listi čekanja, neka, ne želim ni biti na njoj. Mislim da su liste čekanja u zdravstvu smišljeno, da ne kažem s predumišljajem i planski umjetno stvoreno stanje.

Ako ministar zdravstva ucjenjuje narod prijetnjom da tko živ i zdrav ne obavi sistematski pregled, kada se razboli neće dobiti medicinsku pomoć to je kriminalno ponašanje i trebalo bi ga smijeniti.

Preventivni pregledi o državnom trošku nemaju liste čekanja, ali su dobro smišljen način probira od koga se može napraviti pacijenta i onda ga svejedno i dalje šetati po listama čekanja da bi ga navodno liječili. 

Kada i ako se medicina opet nekim čudom, opet bude bavila čovjekom, a ne dijagnozama i legalnim dilanjem lijekova od kojih su mnogi teške droge, ako to doživim, možda ću opet poštovati liječnike i liječnički poziv, a dotle se snalazim kako znam i umijem.