Tajna...Da pišem o tajni?!Ima ih toliko puno da ne znam čijih više,svojih ili tuđih.Znam ,kažu da istina oslobađa i da je to put prema smirenosti duha,ali ja to malo gledam drugačije.U ovakvim slučajevima,istina bi bila -sebičnost.Vjerovatno bi bila oslobođena ,mirna ,al što bi drugima donjelo sve to...Znam ,reći će te ,a zašto se uopće dovesti u situaciju da bi istina mogla povrijediti nekoga...E na to vam ne znam odgovor...A ja vam nekako možda sve jesam ,al nadam se da bar sebična nisam.I zato će vjerovatno te tajne otići sa mnom tamo gdje ću ih moći "rastriti" pred Onog koji ionako sve već zna...
U meni ma mnogo i tuđih tajni.Tajni koji su mi povjerili ,oni isti ljudi koji su me poslije i povrijedili...i te tajne nosim sa sobom...Uf,nosim ja puno toga sa sobom.
No ,imam ja i tajnu koja je lijepa,slatka ...Koja me raduje i u kojoj uživam.Ona je dio mene,dio mojih svjetova...svjetova mašte i stvarnosti...
I onda se pitam ,tko mi to sve nudi???Tko mi poslužuje ljepotu koju ne mogu slobodno izraziti???Možda isti Onaj koji će me dočekati kad jednom odem odavde ...jer tko ti može pružiti toliko ljepote ako ne On.Jednom je jedan mudar čovjek rekao "Smisao života je u tome da živiš sve.Živi pitanja u ovom trenutku.Možda ti jednog dana,neprimjetno,daleki dan donese odgovor "...A ja ću dok čekam taj dan skrivati i svoje i tuđe tajne,jer tajne su da se kriju,one su nešto što možeš sakriti od drugih ,od svih drugih osim od sebe i Boga...I mislim da smo On i ja sasvim dovoljni u ovoj prići...svi drugi bi bili suvišni....
P.S.Poljubac za moju slatku tajnu....