Ko bi reko...već 1000 članaka, a tek je prošla godina i nešto.

Istina nisu mnogi moji, ali dosta i jest.I baš sam ponosna i vesela i još ne mogu vjerovati.I uopće ne znam kako sam to na magisuc zalutala i kako sam ostala i zašto.Velim ja, ima neka tajna veza,između svih nas, magicusa i mene, mene i vas.

A uostalom, to već ionako svi znamo da smo baš ovdje morali doći iz istih ili barem sličnih razloga. Neki će reći da je to naša volja i odluka, ali nisam baš sigurna.

Zašto baš tu i zašto baš tada, zašto ne negdje drugdje.....?

To je baš tako moralo biti, gotovo sam sigurna.I drago mi je što to nisam propustila.Zbilja drago, jer bez vas više ne mogu i neću.

Ne mogu zamisliti duže odvajanje od magisuca.To mi je ušlo pod kožu, ako tako smijem reći.

Vi ste me zvali i ja sam morala doći.Vi mislite na mene jer i ja mislim na vas.

Svakog jutra čim se probudim moram malo pogledati što ima kod vas. A i prije spavanja moram znati što se sve događalo.Baš smo se svezali i povezali.

Znam da tu uvijek netko misli na nekog i svatko može biti siguran da se nekome može obratiti...bilo kada.

Ovo je baš jedna prava veza i sigurnost koja sigurno svakome treba i uvijek dobro dođe.

I tako bi ja mogla i dalje i bez kraja jer nema kraja jer neću da bude kraja.

I nemojte pomišljati pobjeći i ne se vratiti.Možete se malo pritajiti ponekad ako baš mislite da morate.Ja još ne moram i baš mi ovo super dođe i prave su cure ove naše MMM što su se toga sjetile.Da možemo pričat lijepo i bez veze ako treba, ali  veza među nama je uvijek prisutna.

Svi smo mi mala srca velikog magicusovog.

Odoh ja , vraćam se čim me pozovete.