Moram naglasiti da sam moj znak Blizanaca nosi kvalitete promjenjivosti. Osjećajna sam,inteligentna, znatiželjna, prilagodljiva, visoko razvijenog uma i žive mašte. Puno mislim, pričam i pišem, što mi daruje Merkur. Iskreno prihvaćam uvjerenja i iskustvo i čekam slijedeća. U 40-ima sam zadržala dječju radoznalost, otvorenost, spremnost za učenje i životno veselje, iako i spoznala da je sve relativno.
Vječna je istina, da je u svijetu jedina stalna samo mijena. Naša različita stalna iskustva čine nas jačim i mudrijim. Karmički mi je određeno učiti o odnosima s drugima, pa mi je sudbina donijela mnogo različitih osoba u život. Još doživljavam da me netko oduševi, pa da se ohladim kad bolje promotrim neke njegove postupke i riječi u budućnosti, što me sve samo uči da prihvatim relativnost sve i svakog. Svako razočaranje koje je uslijedilo početnim idealiziranjem kad bi mi se npr. neka osoba dopala, donijelo je lekciju da ako nekog prihvatimo s oprezom, i polako ga upoznajemo, ne možemo se ni razočarati. Primjerice, ako mi se netko udvara a radi pritisak na mene, a nema strpljenja upoznati me, sretno ću mu pokazati vrata. (Samo korov raste brzo, a treba se potruditi oko lijepog cvijeća).
Ili ako me netko kome sam poklonila povjerenje iznevjerio, to iskustvo je korisno, jer svako otvaranje očiju je samo plus, na čemu smatram da trebamo biti zahvalni. Dakle, najprije promatram situaciju, ne zaletavam se u prijateljstva i veze. Imati prevelika očekivanja, oduševljavati se prebrzo neminovno vode u razočaranja.
Iskustva su me odavno poučila da budem relativno racionalna, ne vežem se za nikog olako, a još postoje karmička sjećanja za nezavisnosti, slobodom i potreba za originalnosti. Zadatak mi je, što mi je nekad dosta teško, dovesti u ravnotežu vlastitu potrebu za ljudima. Iako mi odlično odgovara biti sama, nikad ne bih mogla živjeti bez drugih, jer uživam u njihovom odobravanju mojih uspjeha.
Samo iskustva donose mudrost, ne mislimo jednako s 20, 30 i 40 godina, odnosno znanstvenici su dokazali da postoje sedmogodišnji ciklusi promjena. Treba puno čitati, ali svijet knjiga nije sve. Dok se ne prođu životne škole, ništa od pameti i profesure na visokom nivou. Diplome, škole, ništa ne znače za snalaženje u životu a pogotovo do mudrosti.
Moje malo krute ali pravedne stavove, zasnovane na jednakosti i poštenju (Saturn u Vodenjaku) su smekšali vrijeme i iskustva moja i tuđa, pa sam tolerantnija za razumjeti čak neke stvari kod drugih koje su većini neprihvatljive blago rečeno. Iako ću uvijek vjerovati u krutu pravdu, oprostit ću svakom tko prizna da je pogriješio.
Iako sam privatno odrasla u ultrakonzervativnom okruženju, i dobar dio života provela u upravi, došla sam do zaključka da je jedino važno da si u sebi sretan i zadovoljan. Moja dobrovoljna izolacija koja prevladava je u biti samonametnuti preduvjet za prikupljanje snage. Ne brinem više za tradiciju, nego imam vlastita pravila. Smatram da ako osobe koje tvrde da žele biti uz nekog ne prihvate i njegovu individualnost, onda nisu prave osobe za njega.
Ono što svakodnevno slušam da ljudi stalno traže smisao života u drugima, očajnički se vezujući, dozvoljavajući si poniženja, torture, dajući se iskorištavati, ili lažući sami sebi da je netko zaljubljen u njih/ njihov ego, trebaju odbaciti i shvatiti da sami u sebi nose sve što trebaju. Treba se biti cjelovit, i što je najvažnije, povezati se s Nebom i steći tako sigurnost, ako nam je tako lakše.
Uvijek se sjetim Dalaj Lame i njegovog dugogodišnjeg samovanja - rekao je tamničarima: nikad nije soba prazna ako je glava puna. Ne može ti nitko ništa vanjskim okolnostima ako u svom umu ostaneš miran i stabilan. Mogu ti puštati noću stravične horror astralne projekcije pred očima, ali nećeš ni trepnuti, kao ni riječ izgovoriti; ne reagiraš na svijet maye, ne može te pogoditi ono što ne postoji.
Jedno je što nam se događa izvana, ali moraš na(di)ći sebe, ući sam u sebe. Ako se vežeš za mayu, bit ćeš uvijek sam. Jer sve materijalno naše okruženje je prolazno, sve se mijenja, odlazi, umire. Novac se troši, ljudi se sami mijenjaju vremenom, prolaze u našim životima, baš kao i okolnosti. Bavite li se svime umjesto da radite na sebi, nećete se nikad naći. Ako vam uspije da uvidite (to izgleda lako, ali većina ljudi ne misli i ne djeluje svojom glavom) da ste vi sve što trebate, i da samo o vašoj nutrini ovisi, a ne od okolnosti, da li ćete biti stalno sretni ili tužni, jaki ili slabi, sve ste napravili.
Najvažnije je bilo doći do sebe, shvatiti tko sam i vladati nad sobom. Volje mi ne nedostaje, a kad imaš volju, imaš sve. Također sam uspjela korjenito promijeniti gledište na meni važnu životnu stavku - posao. Uvijek sam svu energiju ulagala u posao, jer kroz svoje uspjehe kroz timski rad i oči drugih željela ogledati vlastitu vrijednost. Shvatila sam najzad da mi nisu potrebna dokazivanja i uspješnost u tom maya svijetu i okruženju, jer znam tko sam i sve što mi treba nosim u sebi, pa sad uskoro mogu započeti ciklus bavljenja nečim što volim. (Kažu da je najidealniji posao onaj koji bi radili da ste bogati, a za mene je to alternativa - ako uzmemo u obzir moje prošloživotno znanje, koje treba obnoviti i proširiti, mogu doprinijeti čovječanstvu na način da osobnu volju stavim u njegovu službu.)Moja dosadašnja iskustva ojačala su moje JA i stvorila jedinstvene principe po kojima se ravnam, a kako su promjene stavova i nadgradnja nužno potrebne i dobrodošle (ako ih i ne želite sami, doći će vam u životu neminovno), znam da će mi nova iskustva donijeti daljnja saznanja, po kojima ću gledati da se usavršavam.
Dosta vremena morala sam ratovati s vlastitom voljom i razviti snagu u sebi, npr. uglavnom sam bez stroge discipline rasipala snagu i talente, jer nije bilo nikog tko bi me usmjerio i kontrolirao; uvidjela sam konačno da ničeg neće biti u budućnosti ako to ne stvorim sada. A kad jednom potpuno utaborim svoje odlučnost i volju, neću se zadovoljiti drugim mjestom, i ništa me neće zaustaviti na putu do prvog.
bglavac
irida
edin.kecanovic
