Promatram svoje tijelo ispruženo na kauču, znojno i umorno od sparine tog ljetnog poslijepodneva. Kroz spuštene  rolete prodire tanak mlaz dnevne svjetlosti koja mi neda da se opustim i prepustim snovima. U kući je sve tiho. Čujem samo svoje disanje i....glas koji mi šapuće pitanje:

- Tko si ti?

- Kako, tko sam? Ja sam tvoj gospodar!

- Jalovog li gospodara!

U čudu progovaram:

- Kako to misliš? Zar sam nešto krivo učinila?

- Prepustila si me zubu vremena,   bez imalo samilosti.

- Umorna sam. Treba mi odmora. Zar nemaš nimalo poštovanja prema mojim potrebama?

- Tvojim potrebama? Ha.......A ja neka umrem gladno i žedno?

- Nahranih te i napojih prije kratkog vremena. Što više želiš?

- Ne hranim se samo mesom, ne utažujem žed samo s vodom!

- Ah da?Pa što bih trebala učiniti da budeš zadovoljno?

- Nasmij se grohotom, da zadrhtim, da se svo potresem, oživnem.Dozvoli srcu da zatrepta, da ushićeno zakuca u ovom trenutku,da me pokrene da se podignem.

-Nemam snage. Iscrpljena sam.

- Sjeti se svih sretnih trenutaka u svom životu. Osjeti me cijelim svojim bićem. Ja sam tijelo tvoje kojem nedostaješ ti. Bez tebe ja ne mogu opstati. Još samo vegetiram....Često puta osjećam da si odsutna, da lebdiš u visinama, miljama od mene udaljena. Zašto?

- To su oni momenti kad sam duboko svijesna da starim, da vrijeme prebrzo prolazi, a ne želim. Tada odlutam, šetam prostranstvima. Vraćam se u mladost, sanjam neka druga obzorja.

- Povedi i mene sa sobom. Mi smo nedjeljiva cijelina.Slijedit ću te kuda god krenula.

- Tamo gdje ja lutam ti ne možeš samnom.

- Od kud znaš kad me nisi uzela sa sobom?

- Zar imaš snage još trčati livadama, plesati noćima...?Ti nisi više tijelo djevojčice.

- Ako je duh tvoj i srce još mlado, sve je moguće.Samo trebaš pokušati.

- Nije to baš tako jednostavno. Lako je pričati.

- Pokušaj pa ćeš vidjeti.....Upali radio, pusti muziku i ja ću s tobom zaplesati.

Poslušah moje tijelo i dignem se.Zaigra muzika, ispuni svaki kutak zamračenog prostora. Zagrlim svoje tijelo kao dragog partnera, zatvorim oči i zaplešem.Tijelo me slijedi u svakom koraku, pripijeno uz mene kao ljubavnik željan dodira, nježnosti....

Osjetim noge kako lagano klize po parketu, kukove kako se nišu u ritmu muzike. Okrećem se , savijam, a ono zanosno uzdiše.Srce zatreperi onim radosnim titrajem kao kod prvom ljubavnog sastanka.Osjećam ugodu koja se širi, izbija na sve pore mene, mog tijela.

Zabacim glavu unazad i nasmijem se . Moje tijelo i ja, nedjeljiva cijelina, dišemo zajedno, osjećamo isto i prkosimo vremenu i sparini jednog ljetnog popodneva.....