"Pa ovo je strašno, kako ljudi mogu ovo raditi, kako mogu NE SHVAĆATI?", odmahivala je glavom moja majka dok smo gledale jednu od brojnih televizijskih reportaža o još jednom krvavom islamističkom napadu i pozivanju na džihad, sveti rat. Mnogi bi rekli da je ovdje stvar samo u borbi protiv američkoga imperijalizma, no je li? Tvrdim da nije.
Ne, ne želim izreći nešto što će nekoga uvrijediti, no moram ustvrditi jednu činjenicu - našim svijetom vlada religija krvi. Islam je samo jedna od njih, ništa bolja niti ništa lošija od drugih.
Moja je majka, jedna jaka žena s vlastitom filozofijom o poimanju Boga, dobro rekla da ljudi NE SHVAĆAJU. Što to ne shvaćaju? Ne shvaćaju bit života, ne shvaćaju višu istinu, ne shvaćaju ni tko su i što su zapravo.
Odrasla sam u jednoj od tipičnih hrvatskih katoličkih obitelji, gdje su manje-više svima Božić i Uskrs bili sinonim za blagdansko prejedanje. Meni, djetetu koje je očajno tražilo objašnjenje svake sitnice na ovome svijetu, nitko nije znao niti se trudio objasniti u što mi zapravo vjerujemo, što me to zapravo uče na vjeronauku, tko je zapravo Bog kojemu se moram ispovijedati; kakva je veza Boga s mojim životom; TKO SAM JA? A ja nikada nisam mogla prihvatiti njihovu prosječnost. Krenula sam istraživati sama, već koliko je jedno, otprilike dvanaestogodišnje dijete moglo shvatiti. Moji su se vršnjaci bezbrižno igrali, rezignirano prihvaćajući vjeru svoje obitelji, kako se već podrazumijevalo u jednoj seoskoj sredini, gdje je uistinu glavni problem što će ljudi reći (i to je samo još jedna stvar koju ljudi nisu sposobni shvatiti...).
Sada znam da sam bila u teškom sukobu s Bogom, i to s Bogom kakvomu su me naučili - bio je to materijalni Bog, Bog kojemu se valja pokoriti, slušati ga i ne proturječiti. Ne, ja nikada nisam mogla prihvatiti takvoga Boga, moj je Bog trebao biti Bog slobode! Moja su me lutanja rano dovela do Witchcrafta, do svrhe i objašnjenja moga postojanja.
Upoznavanje sa ženskim principom koji se na bezbrojne, savršeno fine načine provlači baš svakim bićem i svakom pojavom ovoga svijeta; upoznavanje sa moći žene kao roditeljice i stvoriteljice Života; jednom riječju - s Majkom Prirodom ili pak Boginjom/Božicom Majkom, obilježilo je moj život i odredilo mu svrhu i put. Svjesna sam da uzrok tome leži u djetinjstvu, u strogo patrijarhalnom odgoju, u seoskoj katoličkoj sredini gdje je Bog rekao da žena služi za rađanje i brigu oko muškarca - to je bio uzrok moga sukoba s Bogom, jer ja nisam mogla dopustiti da moja majka, kao i ja sama, pati pod jarmom patrijarhalne vjerske dogme.
Danas je ona samostalna žena, a moja je najveća nagrada njena tvrdnja da sam joj svojim stavovima otvorila oči i dala joj snagu za otkrivanje vlastite snage. Ostaje veliki problem koji će me zaokupljati čitavoga života - odrastanje i odgoj kakav sam opisala nažalost predstavlja hrvatsku stvarnost, a tako odgojene žene nisu sposobne, kako je moja majka rekla, SHVATITI.
Ja sam to uspjela, no... Stoga sam sigurna da je između ostaloga svrha moga života pomoći i drugim ženama u otvaranju očiju.
Takva je moja Boginja, a ne Bog; Ona nije materijalna, a prožima svaki oblik života, Ona nije mudra starica koja s neba dijeli pravo i krivo, Ona nije viša od svoje djece koju je stvorila i ne zahtijeva da joj se ona pokore; ona su ravnopravna s Njom i međusobno; Ona nas ne sputava i ne naređuje nam; ona nam daje SLOBODU. "Bog je naša savjest, samo to", tvrdi moja majka. Stoga mi nitko ne može reći da čovjek vjeruje u Boga jer mu je potreba za vjerovanjem urođena - ne! On vjeruje jer ima urođenu potrebu za LJUBAVLJU - RAVNOPRAVNOŠĆU - SKLADOM. On samo treba poštovati Majku Prirodu i ona će zauzvrat poštovati njega.
Toliko je mnogo religija na svijetu, toliko različitih shvaćanja Boga - a nemaju li svi oni izvorište u ovim jednostavnim iskonskim principima? Čitateljima ovoga portala već je poznata moja tvrdnja o devoluciji čovjeka, o njegovu silasku u materijalno iz čiste domene svijesti, odnosno o činjenici da je čovjek "stvoren na sliku Božju". Tako je i religija devoluirala od iskonske čovjekove spoznaje o snazi žene, o snazi Majke Prirode, i došla do današnje točke - do toliko iskvarenih religija krvi i potlačenosti.
Neću vam reći da je moje vjerovanje pravo, a vaše - kršćanstvo (katoličanstvo, protestantizam, pravoslavlje...), židovstvo, islam ili drugo, krivo - ne! To mi ne daje nikakvo zadovoljstvo. Reći ću vam samo da sada znam tko sam - ja sam ja, poganka, žena; reći ću vam samo da mi je moja Boginja dala toliko željenu i potrebnu SLOBODU.
bglavac
irida
edin.kecanovic
