Biti prirodan...vjerujem da to znaći...biti ono što jesi...

A da li je zaista ...tako teško biti ..ono što jesi...kao što je i prirodi ,s obzirom na okolinu...s obzirom na sveprisutne vanjske utjecaje...teško biti ...ono što jeste...

I svi oni...što se trude...iz nekih sebičnih razloga...promijeniti cvat iz proljeća u zimu...ne znaju da ...ljubičice... ipak samo mirišu u... proljeće...

 

Al ono najgore od svega je to....što njima nije ni važan njen miris...već samo njeno prisustvo...i...ne razmišljaju o tome...da toj istoj ljubičici...zadaju bol...kad je tjeraju da cvate onda kad to nije vrijeme...onda kad ... ona nije spremna za to...

 

Malo je onih što vide ljepotu onakvu kakvu nam je podarila ...priroda...

Malo je onih pored kojih ...možeš biti ... upravo ono što jesi...

I da li sam te ...upravo zbog toga tako... zavoljela...

Da li sam upravo zbog toga...što nikad prije ...nisam osjetila takvu slobodu svoga bića...

Zbog toga što sam pored tebe...tako jednostavno,prirodno...zamirisala u proljeće...dok si ti...nježno dodirivao...svaku moju laticu...

Zbog toga što si me svojim tijelom ,poput nekog velikog drveta...zaštitio od...ljetnog Sunca...i podario mi...osvježenje...kad sam to uistinu trebala...

Zbog tvojih ruku...što su ... svojim raširenim dlanovima...kao raširene grane nekog stabla...zaustavile prejaku kišu i vjetar...i propustile kroz prste ...točno onoliko vode i onoliko vjetra...koliko je moje tijelo ...trebalo...

Zbog...tvog tijela...što me zagrnulo...i tvoje duše...što me ugrijala...onda kad je nastupila...zima...i tako jednostavno,prirodno mi dopustio da se...stisnem pored tebe...umirim i...sigurna u tvojoj toplini...opet dočekam proljeće...

 

                  

 

Da...ti si moja priroda...

Ti si moja priroda...jer samo pored tebe...ja mogu biti ono što jesam...

Samo pored tebe...osjećam...zrak...Nebo...zemlju...

I samo pored tebe ,samo pod tvojim dodirom...dišem...

 

Volim te,Šašavko!!!