Vjerujem u alternativu. Alternativa to smo mi, naša sposobnost, razmišljanje i želja da se mijenjamo, učimo i prihvatimo novo. Nisam bila u mogućnosti obratiti se bilo kome od alternativaca osim jednom akupunkturi, zato sam se okrenula prirodi i sama sebi. Put je bio mukotrpan, jer sam morala bit pokusni kunić.
Nema onoga koga nije ništa boljelo, u tim trenucima dali bi sve samo da bol prestane. U desetogodišnjem paklu bolova koje uzrokuje reumatoidni artritis radila sam svašta samo da si pomognem. Sve što sam čula i pročitala isprobala sam. Od nekih mojih pokušaja liječenja ispao je humor. Rado pričamo o tome, nasmijemo se i to je ok.
Pročitala sam da mravlja kiselina i pripravci od nje liječe, čak i ugriz mrava. Novaca nemam za dosta skupe pripravke koji bi mi sigurno dobro činili. Pošto su mi mravi bili dostupni otišla sam u mravinjak. Ukopala sam zglobove nogu i ruku u mravinjak i čekala da počnu gristi. Na moje razočaranje mravi su počeli bježati, ni jedan da me ugrize. U visokoj travi uz sparinu strpljivo sam čekala, no od ugriza ništa. Ljutita otišla sam doma. Nakon nekih pola sata novi problemi... oči naotekle, svrbe, nos curi, kišem, trava i drač u kom sam sjedila dali su mi svoj poklon. Srećom alergijska reakcija se drugi dan povukla.
Što se tiče mrava shvatila sam zašto su bježali. Noge sam imala namazane jakom kremom koja ih je očito otjerala... e pa Ljubice, mogla si barem noge oprati kad si ih već ponudila mravima za ručak!!!
Nakon te moje zgode više nisam išla u mravinjak. No vjerujem u pomoć i olakšanje od mravljih ugriza. Otišla sam dalje u istraživanje. Sad su na redu bile pčele.
Lovila sam ih, stavljala na zglobove da me ugrizu. Za razliku od mrava učinile su što sam tražila od njh. Kao što su to činili drevni Indijanci kad su usmrtili životinju za prehranu i ja sam se zahvalila svakoj pčelici za njen život koji sam joj uzela. Na zglobovima mi se javilo crvenilo i svrbež, no prošlo je za dva dana. Vjerujte mi, bolovi su prestali!!! Stavila sam bolest pod kontrolu, ne samo pčelama, već i svojim mislima. Olakšanje i sreću može shvatiti samo onaj tko boluje od RA. Oštećenja koja imam ne mogu se samo tako riješiti. Možda, vremenom i mojom voljom. Sad je na redu treći korak, najvažniji koji je u stvari trebao biti prvi.
Ja stvaram svoja iskustva, budući da volim i prihvaćam sebe i druge, moja iskustva postaju sve bolja i bolja. Ja sam svoj autoritet. Život je dobar, samo ga treba gledati na drugi način. Moja bolest je nastala zbog osjećaja da sam žrtva, zbog nedostatka ljubavi u djetinjstvu, kronične gorčine, osjećaja prevarenosti. Život je čudan. Ako nemamo snage i znanja nositi se sa svojim životom upadnemo u kaos, a što je najgore, taj kaos dijelimo sa svojim bližnjima. I što se desi? Nitko nije pošteđen nevolja, u mom slučaju bolesti. Učinit ću sve što mogu da poboljšam kvalitetu života, tu si moram pomoći sama uz pomoć alternative, moje volje, ljubavi i učenja.
Moje smiješne zgode u pokušaju liječenja simpatične su, no i to je korak prema boljem sutra. Moja razlaganja mnogima od vas nisu novost. Svojim znanjem i iskustvom prebrodili ste mnoge stvari s kojima sam ja načisto odavno, samo nisam imala snage ni volje da to izmijenim.
I ovo obraćanje Vama je alternativa!!!