U životu , čovjek bi trebao često putovati....maknuti se iz sredine  samo na nekoliko dana...bilo kuda otići....

Ne mislim pri tom na grad...U prirodu...Otići u šetnju uvijek nekim drugim stazama.....Nevjerojatno kako se čovjek tako može odmoriti, natankati....

Svakodnevno druženje može ponekad čovjeka iscrpiti, s vremenom nas nabije negativnom energijom.... Obremljmljeni našim problemima,  postajemo nervozni, razdražljivi...

Svaki puta kad se vratim sa mog putovanja osjećam se zrnicu bogatijom. Daleko od ispraznih razgovora, intriga i tračeva ....U meni mir.......Daleko od nervoze, napete  atmosfere ljudi koji su već umorni pa ujedaju već kod samog pogleda.....

Promatram napeta lica, slušam zajedljive primjedbe.....i samo se smiješim .....Ne dodiruju me.....Uvijek mi daju najteže pacijente, ne po bolesti već radi njihovog teškog karaktera.....

Ti si sad odmorna...imaš energije, kažu mi.....pomalo pakosno....

U pravu su....Osjećam se odmorno i uravnoteženo.....Još uvijek šećem šumom , poljima...stojim na nekom vidikovcu....

Krećem se polako, smireno......Već dugi niz godina radim s eteričnim uljima..Najteži dio dana je pre večer. Sve ono što se gomilalo kroz dan, tad izađe na površinu....nemirni, zahtjevni, puni kritika....

Tad ugasim sva ona zaslijepljujuća , neonska svijetla i upalim noćnu lampu. Stavim u CD player neku laganu , klasičnu muziku i onda pristupim ritualu uspavljivanja.

Par kapi lavandinog ulja u toplu vodu, malo vrhnja za kavu i laganim pokretima perem sa njihovih tijela sve nemire, brige, sve strepnje ....

Osjećam pod prstima kako se opuštaju, smiruju....Prije nego li završim, njihove oči već sklopljene...u san padaju....

Miris lavande po cijeloj prostoriji dopire i do nosnica mojih kolega, briše im nervozu...napetost.....Namrštena lica polako se opuštaju, bore između očiju nestaju...Sad se već smiješe , iako možda ni ne znaju....

Ulazi noćna smjena, očekujući nered, kaos....a ono tišina....Mir....EKG krivulja u normali...Uzdah olakšanja.....Možda će ipak ova noć biti mirna......

I bila je.......Još ujutro osjećala se lavanda, a u pozadini mogao se naslutiti i šum valova.....Bonaca za dušu...

Treba se ponekad odmaknuti, samo za kratko vrijeme otići...ako nije moguće, a ono barem u mislima.....

To ja zovem povratak prirodi.....