Dan je započeo „udarcem ispod pojasa“. Treba dobro razmisliti kako na njega odgovoriti, ili ga ignorirati. Kaže se - mudar čovjek zna kako se suzdržati od nepotrebne reakcije na izazov takve vrste. No, „udarac ispod pojasa“ izaziva velik broj vrlo različitih reakcija. Od povrede, nelagode, začuđenosti, zgražanja, do poniženja i bola. Odlučujem se dobro razmisliti. Kroz glavu mi prolaze misli o pravu i pravdi (pravednosti). Pravo su ljudi ugurali u tisuće zakona i drugih propisa, a o primjeni istih bi se trebale brinuti institucije, a ne povrijeđeni pojedinci.

Dakle, usmjerit ću se na pravdu i moralni aspekt. On se pak formira i dopunjuje kroz čitav život. Započinje u roditeljskoj kući, gdje se dobivaju osnove i primjer najvećih autoriteta, tj. roditelja. Slijedi utjecaj okruženja u kojem živiš, zatim utjecaj obrazovanja i iskustvo u radnoj sredini. Slažeš niz od doživljenog i proživljenog i uočavaš uzroke i posljedice događanja.

Primljeni niski udarci doprinose bržem sazrijevanju i proširuju spoznajne horizonte. Zato na njih treba gledati kao na priliku koja nas izaziva da naučimo razlikovati dobro od zla i da se osposobimo suzdržati uvijek kada naša reakcija ne bi postigla pozitivan učinak, već možda novu povredu. Pri tome je nužno voditi računa da udarac bilo koje vrste upućen drugoj osobi, ima svoju cijenu i za onoga koji je za udarcem posegnuo. Zato na takav doživljaj ne treba uvijek uzvraćati, jer je on sam po sebi kazna za počinitelja. Sasvim sam sigurna da uživanje u činjenju zla drugima ne može biti zadovoljstvo i ispunjenje.  

Misao mi ide šire od onoga što sam doživjela. Protežem ju na činjenicu na koju se valja uvijek podsjetiti, a to je da nas najjače mogu povrijediti oni koji su nam najbliži. Ta realnost poprima obilježje paradoksa, vrlo je složena u svojoj suštini i zadire u pitanja međusobnih odnosa, uobičajenih postavki o suživotu s drugima, a ponajviše o nerealnim očekivanjima, ponajprije od naših bližnjih i prijatelja. Pri tome ne mislim na stotine ili tisuće FS prijatelja, već na pet, šest pravih, koji naše tegobe mogu doživjeti istom jačinom kao i mi sami. Ali ti se ne stječu prema potrebi, već u međusobnom razumijevanju pripadnosti kroz vrijeme u kojem smo najiskrenije davali i primali. Jer, ako želimo sačuvati ono najbolje u sebi, to možemo postići samo darovanjem drugome.

Razmislila sam malo šire o primljenom udarcu te se odlučujem suprotstaviti zlu koje mi je nanijeto. Bez obzira na ishod. Sama biram put na kojem ću izgubiti, a na kojem dobiti. Nije lako odlaziti od sebe. Još je teže prekoračiti trule okvire. Moje je protivljenje naslonjeno na činjenicu da mi je učinjena sasvim nepotrebna povreda koja nikome nije donijela ništa dobroga, a izostanak reakcije nosio bi poruku da se može činiti što želiš, povrjeđivati koliko želiš i svoju zamišljenu moć koristiti kako ti je milo. E, tako to ne ide. Prosuđujem da je potrebno razotkriti izopačenu namjeru i tako spriječiti daljnje povređivanje kako mene, tako i drugih.

Najprije mirno i pristojno dajem do znanja da ne pristajem na način postupanja koje je u tijeku. Nakon primljenog nesuvislog odgovora, uzvraćam navođenjem pogrešno učinjenih koraka te kako je trebalo postupiti, ako je zamisao išla u smjeru moje eliminacije. To iz razloga što je bilo vidljivo da je postupak potkrijepljen mišlju da formalni status podrazumijeva moć koja se može upotrijebiti bilo kako.  Vrtlog nervoze povukao je nove krive korake. Dirnula sam u taštinu i veličinu stvorenu u glavi koja je postavljena na krivo mjesto.

Za voditi druge ljude, kakvi god oni bili, vrlo su visoki zahtjevi. Samo osoba širokih vidika može o tome imati jezgrovitu svjesnost.

Dok pišem ovaj osvrt, postupak je još uvijek nedovršen. Ništa se ne događa.  Zadovoljna sam što sam zlo nazvala pravim imenom i što sam mu se suprotstavila. Taj mi je događaj također razotkrio s kakvim sam ljudima bila okružena. Jedni su me podržali, a drugi su podvinuli rep. Čudan je osjećaj kada shvatiš da ne postoje oni za koje vjeruješ da su tu, pored tebe.

Na kraju, život najbolje posloži svaki nesporazum, u gubitnike pretvori one koji su s namjerom udarali, razotkrije ih u stručnom i u ljudskom pogledu. Kad maske padnu, ostane samo ruglo.

Doživljavam ovo iskustvo kao jedno u nizu, ni prvo, ni posljednje. Ponekad  treba stvari nazvati pravim imenom i suprotstaviti se umišljenoj moći bez pokrića koja ima neprihvatljiv cilj: Povrijediti drugoga, a sebe uzdići. Najčešće onog kojeg ne možeš posjedovati i s njime manipulirati.

Život nudi bezbroj izbora. Uvijek možeš izabrati dobro, a ponekad izbjeći zlo. Uložen napor da se suprotstaviš zlu može uzvratiti bistrijim pogledom na životnu realnost. Poučena tim iskustvom želim izabrati bolje okruženje za svoje slobodne aktivnosti i nadam se druženju s ljudima koji mogu uvažavati drugoga. Fer odnos moguć je uvijek kada se učesnici međusobno poštuju i podupiru, čuju i vide jedan drugoga svjesni da su važna karika u međusobnim ljudskim odnosima.

                                                                                              Ankica Bistrović