Da, da, da... Ja sam svoje tijelo! Tačno da ga često zaboravim i ne mislim o njemu, ne posvećujem mu dovoljno pažnje, ali to je moja greška. Moje je tijelo jedno savršeno Stvoriteljevo djelo. Kako samo čudesno i skladno funkcioniše! Svaki njegov djelič ima svoju određenu i važnu ulogu, počev od mozga pa do zuba i nokta i svake dlake. Vi ne mislite tako? Čupnite malo svoju dlaku, pa će te je osjetiti, boli zar ne? I ona ima svoju funkciju, nije tek tako tu izrasla. Posebna je priča  o tome što su ljudski mozgovi smislili modu, ah, pa i dlake čupaju... Kakva bolna moda! Šta da se radi?! I mozak je dio tijela i to dio sa jako važnim zadatkom, zadatkom da mislii... Misli, misli i svašta može da smisli, ali je sam sebi ostao največa tajna...  Mozak je šef, zapovjednik,  vladar. Vlada tijelom u kojem se nalazi, baš zato što misli. I največi je apsurd i tragedija što čovječiji mozak može da proizvodi i misli koje rade protiv tijela u kojem se nalazi,  a time i protiv samoga sebe. Samo radi mode, recimo, dešava se da muči tijelo na razne načine, da ga izgladnjuje, da ga truje. Na sve gluposti misli, samo na zdravlje ne misi. Zato, naredite svome mozgu (umu), da bude dobar vladar svome tijelu.

Moj šef, to jest, moj mozak, pokušava misliti mudro, ne dajući se zavesti smišljenim mislima nekih drugih mozgova, onim samouništavajućim.  Pokušava smisliti kako voljeti i sačuvati to svoje tijelo. Pošto ima znanje o njegovom ograničenom trajanju, pokušava pronaći sve ono što mu može pomoći da to trajanje što više produži i nastoji to
obezbijediti svome tijelu. Nahraniti ga pravilno i dobro, dati mu dovoljno odmora, vježbi i zadovoljstva mu priuštiti, ona koja će mu koristiti, zašto da ne. I ono što upijam  iz vana, preko svih tjelesnih čula – dodira sa vanjskim svijetom, djeluje na moje tijelo. Ono što oči vide, uši čuju, nos miriše, koža osjeti, jezik okusi, na kraju se sve, pozitivno ili negativno, odražava na moje tijelo. Zato biram da sva ta moja čula izlažem lijepim i blagim podražajima, da bih tijelu svome koristila. Lijepim slikama u prirodi, mirisu cvijeća, blagoj muzici, toplim poljupcima voljenog bića i ukusnoj hrani, sve na radost i zadovoljstvo tijelu. Kažu da je srce (isto tako jedan dio tijela) centar osjećanja, a ja kažem da ono samo direktno reaguje na mislene vibracije našeg mozga. Zato se trudim da svoj um povežem sa Stvoriteljevim, jer me On tako može najbolje naučiti kako pravilno upravljati svojim tijelom. Nekada sam i ja (kao i mnogi mladi danas), bila zavedena usvojenim formulama “ljepote“ tijela, pa nisam voljela ili sam malo cijenila neke dijelove svoga tijela, koji se nisu uklapali u te formule i kriterije. Sada volim svoje tijelo onakvo kakvo je i cijenim ga i divim mu se i čuvam ga i pazim onoliko koliko mi
dozvoljava moje stečeno znanje i mogućnosti. Moje noge su meni najljepše onakve kakve su, odlično obavljaju svoju funkciju, zašto da ih ne volim. Zašto da uspoređujem
svoje noge sa nogama neke tamo vitke dame sa reklame!? Zar to nije neizmjerna glupost? Njene noge su njene, a moje su moje, ja ne hodam njenim nogama. Potpuno
je nerazumno ugledati se na vanjsku ljepotu kod drugih. Svako sebi treba da je najljepši  i da zrači unutrašnjom
ljepotom.

Ja sam svoje tijelo, ja sam u svome tijelu, tijelo i duh su jedno, moja duša. Svjesna sam da će to moje tijelo jednoga dana, neminovno toliko oslabiti, da će ga životni duh
morati napustiti. Pomirena sam s tim, pomirena sam sa svim Tvorčevim zakonima o životu. Kada se moj duh jednog trenutka vrati Bogu, moći će mu slobodno saopštiti da se svojski trudio oko blaga koje mu je bilo povjereno, a koje se zove – život. Da, to je ovaj život koji nam je dat, briga za svoje tijelo. Ako voliš i cijeniš svoje, znaćeš da voliš i cijeniš i tuđe. Na kraju krajeva, šta je život nego briga o tijelu sve dok ono traje, zato je tako važno razumjeti ga i
shvatiti njegove potrebe i funkcije da bi se pravilno brinuli o njemu. Ako znaš koliko vrijedi tvoje tijelo, znaćeš koiko vrijedi i tuđe i nikad nikome nećeš nauditi, znaćeš suosjećati sa drugima. Zato, dok ste tu, na ovoj našoj maloj
planeti zvanoj Zemlja, brinite se o svome tijelu da vas bolje i što duže služi, a kada ga više ne bude, neka bude svakom po njegovoj vjeri.