Vjerujem da ste se našli u situaciji kad vam vrag neda mira pa vas bocka. Umjesto da ga otjerate prihvatite bockanje pa krenete u bockanje. Ništa neobično, to je dio života i plesa pod maskama.

Evo priče:

  Dođe maska na internet. Idu svi što nebi i ona. Pa zar to nije stil života. Misli maska, ne znati se služiti kompom, ne biti na internetu u današnje vrijeme znaći da je  nepismena. Pošto je na internetu ona je pismena, sveznalica. Samo joj neka netko pokuša proturiječiti. I tako krene bockanje. A nesretna maska samo je htjela druženje, zabavu i usput se naučiti bolje maskirati.

Maske zadovoljno plešu u virtuali. Ne gaze im samo noge, već i ego. Uh koje li zbrke! Maska skida masku, bocka dalje dok i ona ne bude bocnuta. Brzo mjenja masku pa uzvrati. I tako u nedogled. Totalno šašavo. Taj internet usavršio je maskiranje i upropastio izvorni maskembal.

Masko opet krivo razmišljanje, pa zar svijet nejde napretku, izvorno sječanje je glupost, maskiranje se usavršilo, a ti ništa ne kužiš. Dok maska tako mozga dobi poruku:

Masko briši!!! Ne kvari veselje, kad se naučiš bolje maskirati javi se. Pokunjena gasi komp. Skida masku, baca ju u čošak i pita se koga će sad bocnuti, i tko će nju bocnuti .... Ajme, koja dobra igra ... oh internet, jesi li sreća ili prokletstvo?

Maska se trgne, zbunjeno se osvrće oko sebe. Što je to zaboga, samo sam htjela razgovarati a oni meni ... briši!