LJUBAVI, stupi na stazu mojega vrta.
Prošeći uz gorljive cvjetove što se tiskaju pred pogledom tvojim. Ostavi ih iza sebe pokatkad zastavši zbog neke slučajne sreće koja, odmah zgasnuvši, poput nenadanog čuda zalaza zablista.
Jer ljubavni je dar stidljiv, nikad imena svojega ne zbori, leprša skriven sjenkom, širi groznicu sreće prašnjavim putom. Prestigni ga ili ga zauvijek izgubi. Ali dar koji se može dosegnuti samo je krhki cvijet, ili svjetiljka treperava plamena.
Tagore
Jutros buđenjem shvatih da san nije zastoj u životu, nego jedan od njegovih najčudesnijih oblika. San pliva tajnovitom rijekom misterija i graniči s nadnaravnim, on nije pomanjkanje ili navala krvi u mozak, nego je istina promatrana kroz staklenu prizmu iluzija. Iako neznam što je tvar od koje su satkani snovi, ja osjećam kako postajem san, moj san i shvaćam da manje sanjam dok spavam nego kada sam budna.
Moj svijet je pun boja, mirisa, velika rijeka vremena puna treptaja očiju, obojenih zvukova predivne Cesarice , puna mirisnih tonova isprepletenih u simfoniju moga maloga univerzuma, simfoniju koju svojim snovima o ljubavi sama stvaram.
U tišini uvale moga djetinjstva se nebo rumeni znamenjem ljubavi. Jutros osjećam da je Ljubav, ta tajnovita protega istinskog postojanja, satkana od mojih snova i spoznajem da je manje komplicirana od znanstvene teorije o njoj.
Vidim misao o ljepoti života isprepletenu sa svjetlosti koja bdije nad mojim snom. Na tisuće morskih konjića treperi pred mojim očima. Dostojanstveno razigrani zavijutci plešu i ja u njihovim treptajima prepoznajem sjemenje iz kojeg izrasta sveti gral, srce u čijem središtu svjetlucaju oči boje sna.Velika svjetlost nedefiniranih boja se uvlači u ovo svitanje i ja nastavljam sanjati.
Stojim na pozornici života, a snenost me odvodi u kraljevstvo metafizike gdje vidim svoje rađanje u zagrljaju apsolutne ljubavi. Stvarnost, proizašla iz maglovitog oblaka sna, je najljepši dar koju sam rođenjem dobila u nasljeđe. Naučivši vjerovati, ljubiti i opraštati, ja ulazim u astralnu dimenziju svjesti i živim san istinskog sanjara.
"Uistinu se može i budan sanjati." čujem svoje osjećaje u titrajima morskih konjića.
Zlaćane spirale se spajaju u iluzije prošloga života.
"San nije zastoj u životu, on nije debeli pokrivač noćne tame, on je lepršavi veo isprepleten od jutarnjih mirisa." titraju moje misli i ja se sjedinjujem s mirisima života.
Postajem lepršavi veo i osjećam kako najdublje skriveni, do sada nespoznati, unutarnji strahovi postaju činjenice s kojima se mogu boriti.
Oslobađam se još jedne dvojnosti, san i zbilja se organski spajaju u trenutak u kojem trajem i okrunjeni svjetlom nad svjetlima, stvaraju kristalni labirint mog istinskog postojanja.
Živim ovaj trenutak i granice se gube, a onaj, do sada tako skučeni horizont, moj mali svijet zatvoren u moje misli, se širi, prelazi u osjećaj, postaje moj doživljaj i dobija za mene novo značenje
bglavac
irida
edin.kecanovic
