Ljubavologija: PRIRUČNIK NAŠ SVAGDAŠNJI

Zagledana u naslov, osluškujem svoju unutarnju prirodu. U svakom atomu u meni upisani su priručnici za život i životne potrebe. Atomi zavibriraju na samu moju pomisao, proslijeđujući mi znanje iz bogate riznice knjige života. A život, taj veličanstveni igrač, smiješi se svojim svekolikim iskustvenim ljubavnim saznanjima.

Osluškujem zapamćene priče svojih predaka, gledam prve slikovnice, bukvar, tablicu množenja na poleđini bilježnice za matematiku, knjige obrazovnog sustava. Veličanstveno znanje iz ovih priručnika pobjedonosno mi se smiješi. Ono je obavilo svoj zadatak.

Sad sam žena, majka, domaćica, djelatnica, sustvarateljica. Mnoga pročitana djela iz Gradske knjižnice Rijeka smiješe se svojim naslovima.

Praktična žena, Hiljadu savjeta za domaćinstvo, Sanjarica, Hrišćanski molitvenik, moji su svakodnevni životni saputnici. Knjiga Kahlila Gibrana, „Glas učitelja“ bila je okidač ka mom duhovnom razvoju, radiestezija prva praktična alternativna iskustvena spoznaja, a Učenje Vatre, Put ka zdravom duhu i tijelu, stavilo je pečat na svakodnevni duhovni razvoj i samospoznaju.

Voljela sam i volim učiti, unositi znanje iz mnogobrojnih priručnika, koji su me pratili kroz moje životno razdoblje. Svako od tih znanja odigralo je savršeno  svoju ulogu znalca. Bilo mi je pri ruci, kad nisam imala živog učitelja koji bi mi svojim iskustvom potrvdio znanje koje mi je bilo potrebno, da bih i ja odigrala svoju ulogu učenika na najispravniji, iskustveni način.

Rado se prisjećam tog dijela svojih iskustvenih životnih spoznaja. Uz sve to usvojeno znanje osjećala sam se velikom neznalicom. Nešto je nedostajalo, a što je to?- nisam znala. Nisam se osjećala potpunom, to mi je bilo kristalno jasno. Istinski osjećaj cjelovitosti nekako mi je uporno izmicao iz spoznaje, a ljubav tek malo držala odškrinuta vrata svoga postojanja.

Uz sve te spoznaje povremeno su mi se otvarale dveri, meni još nepoznatog nevidljivog znanja, zapisanog u osjetilnom dijelu moga bića, a povezanog sa obitelji, okolinom, društvenim previranjima, religijskim mimoilaženjima, prirodnim procesima, planetarnim nepoznanicama...Osjećala sam se izgubljenom u vremenu i prostoru. Gdje sam, što sam, tko sam, zašto sam, kako sam?-, pitanja i odgovori dolazili su i odlazili neshvaćeni i neprihvaćeni.

Iz svih priručnika učila sam tuđe iskustveno saznanje o ljubavi, zdravlju, blagostanju, svjetovnom znanju, a moje spoznajno iskustvo bilo je drugačije, nepotpuno, neotkriveno. Smijem li progovoriti o njemu, otkriti istinite tajne iskustvenih doživljaja?-, često sam si postavljala pitanje. Ljubav-ljubavologija...savršeno mi je jasno da ne volim i da nisam voljena u mjeri koja bi zadovoljila sva moja čula. Osjećam veliki deficit po tom pitanju. Kako priznati da mi je ljubav velika nepoznanica, a usvojeno svjetovno znanje, često spoticanje? Da li je to tako, ili sam došla do kraja jednog saznanja da bih se posvetila drugom. Svako životno razdoblje obiluje različitim vrstama znanja i spoznavanja. Djetinjstvo, djevojaštvo, obiteljski život, majčinstvo, radna sredina, duhovna praksa. Rast i razvoj sam ostvarila na životnim izvorima znanja, osim duhovne prakse.  Samorazvojem sam došla do spoznaje da nisam u punom potencijalu odradila svoj posao. Bez duhovnog znanja i samospoznaje u istinskom djelovanju i sudjelovanju kroz istinu ne mogu integrirati sve dijelove sebe. Ta istina, vremenom mi je postala,  savršeno jasna. Svjesnost je pokazala svoje pravo lice, a samosvijest se, tek stidljivo neotkrivena, smiješila iz prikrajka.

Laž i istina! Što je od toga više na djelu u mom životu? Lažem li ja to sebe, dok istina, nijemi svjedok, čeka svojih pet minuta? Poslušat ću zapamćenu istinu cijelog svog bitka. Tko sam ja saznala sam na zemaljskom nivou. Nedorasla. Ostaje jedan drugi nepoznati nivo, u kojem mi slijedi odrastanje, preuzimanje istinske odgovornosti i usvajanje samopouzdanja. Samopouzdanje se ocrtava, tek u svjetlosnim česticama zraka, kao sjećanje, blago vidljiv zapis istine, koji u sebi nosi svaki čovjek. Kako se čitaju i izražavaju ta slova...kojim jezikom, pismom i matematikom?

Unutarnje oko mi se objavi i reče: Čitaju se jezikom duhovne ljubavi, a ti te ljubavi imaš manje nego kokoš. Nemam ništa protiv kokoši, ali da me netko iz  nutrine, vanjskom fizičkom oku nevidljiv, nazove neznalicom, a Boga mi moga naučila sam mnoga zemaljska znanja...tu imam mnogo toga za protiv. Samouvjereno postavih pitanje: a šta je to što ja neznam? Ne znaš šta se u tebi skriva. Na trenutak mi se pokaza čudesan svijet moje nutrine. Zavoljeh ga na prvi pogled. Od tog trenutka, sjedoh opet u prvi razred đaka prvaka. Unutarnje oko mi je bio učitelj, a ja njegov učenik. Kosmos, galaktički, planetarni, zemaljski sustav, čovjek,  priroda, životinjsko, biljno, mineralno i duhovno carstvo, te njihov međuodnos, ljubavi-ljubavologije u duhovnoj praksi iznutra, postade mi jedini predmet, a svaki živi stvor izvana, moj učitelj.

Od učenja ispričanih priča svojih predaka i pisanih zemaljskih priručnika, usvojeno znanje sam proširila na nevidljive Kozmičkie zakone Duhovne hijerarhije. Svako ljudsko biće će na putu svog učenja doći do ovih učionica kada njegov duh odluči da je završio sa zemaljskom školskom naobrazbom intrigantnih previranja i da je  spreman proširiti svoje znanje i saznanje na višim razinama, unutarnje miroljubive kosmičke svijesti, sve dok se potpuno ne integrira u cjelokupni život. Čovjek = Kosmos.

Ljubavologija u praksi, tada će biti cjelovita i dostupna svakom ljudskom biću. Sve znanje je zapisano u svakom čovjeku. Netko do njega dođe prije po bespuću života, da bi pokazao put onima koji slijede otisnute tragove ljubavi na nepoznatim stazama srca. Slijedeći tragove svojih predaka, prenesenog pisanog znanja, iskustvenih spoznaja duhovnjaka koji su krčili neprohodne puteve neznanja i sama sam došla do vrata znanja, kako se može živjeti ljepše, humanije i plemenitije, za dobrobit života u cjelini.

Blagoslovljena sam ljubavologijom u praksi gdje mi je život priručnik, a ljubav sa mnogim njenim pozitivnim osobinama, unutarnji Kosmički zakonik.

Osjećaj je to predivan, mio,

u kojem se čovjek osjeća lijepo i cio.

Priručnik mu više potreban i nije,

na sva iskustva, tajanstveno se smije.