Ljeto je došlo.Malo prebrzo i prežestoko je ,ali što je tu je.Ljeto je najsenzualnije godišnje doba.Sunce me obnažuje.Hodam skoro gola s par krpica na sebi.Daje mi osjećaj slobode,pokretljivosti,senzualnosti.Nisam sakrivena pod hrpom odjeće kao zimi.Hodam skoro bosa.Otvaram širom prozore da mi ulazi friški noćni zrak u topao stan.Spavam razotkrivena,samo u gaćicama.

Ujutro sjedam na bicikl,uranjam u svježinu jutra.Uživam u brzini,vjetru koji mi huji kraj glave.Uživam u svojoj pokretljivosti.Svome tijelu koje se kreće,gipko i elastično.U torbici imam kupaći kostim i ručnik.Nakon posla imam se namjeru  odvesti na Jarun.

 

      Otići sama u pustolovinu kao nekad kad sam bila djevojka,koja je išla uzbuđeno i s nadom da će upoznati nekog, nepoznatog,zanimljivog i uzbudljivog.Sjećam se tog slatkog čekanja  i iščekivanja da se dogodi nešto posebno.

 

Ili sjećam se vremena kad sam bila tajno zaljubljena,odlazila na Bundek,u nadi da ću ga ugledati,njega samo meni znanog.Koja je to bila sreća da ga samo vidim,da nam se oči slučajno ukrste.

 

Ili vraćaju mi se u sjećanje, godine kad sam s budućim mužem išla na more,svake godine u novo mjesto.Biti s njim,u novom gradiću bio je san koji sam sanjala cijelu godinu.Novo i nepoznato bilo je mjesto u koje smo išli,istraživanje i upoznavanje opuštalo nas je,o ničemu nismo razmišljali .Bili su to dugi dani,užarene noći,od ljetne vrućine i strasti mladog para.

 

Pustolovni su i sadašnji odlasci na more,iako u dobro poznati gradić,u kojem imamo svoj mali stančić.Komocija,opuštenost,prisnost poznatog,ali svaki dan je drugačiji i donosi nešto novo..

 

Sada kad sam već bila na moru u predsezoni,dok čekam ponovni odlazak u posezoni predamnom  je dugo toplo ljeto u kojem radim..Ne želim da mi prođe samo u čekanju ponovnog odlaska na more.Želim uživati u svakom danu tog ljeta.Odlazak nakon posla na kupanje jedan je od tih užitaka.Biciklom idem na posao. Izaći iz stana,u lagano svježe jutro,znajući da me čeka vrućina i sparina kasnije,lagano obučena i sjesti na bicikl, i to je posebni užitak.Vjetar mrsi kosu,miluje tijelo..

Kad odradim posao odlazim na Jarun.Sjedam u hlad.Gledam ljude oko sebe.Ulazim u vodu,toplu i ugodnu.Nakon toga idem pod hladan tuš, kojeg puštam da me hladi i osvježava.Dopuštam suncu da me dira.Ne previše.To je dodir sramežljivog ljubavnika,a ne nekog zrelog,znalački, pohotnog.Skrivam mu se i puštam da me pronalazi zrakama, koje se probijaju kroz krošnju drveta.

 

Vikendom,već u petak odlazim van grada,u vikendicu, staru obiteljsku kuću,koja je srećom par minuta  hodanja od Kupe.

Rano ujutro idem u vrt.Plijevim i berem plodove,povrća i voća.Naš paradajz završava na stolu za doručak.Primijetila sam da koliko se god trudim na placu kupiti domaći paradajz ni jedan nije tako dobar kao naš iz vrta.Za doručak je i pekmez od višanja koji smo napravili muž i ja i naš sok od višanja.

Nakon doručka sjedamo na bicikle i na Kupu.Kupa je na jednom dijelu jako niska pa samo ulazimo u vodu,sjedimo u njoj kao vodenkonji, a voda nas oplahuje.Na drugom dijelu je visoka i puštamo da nas nosi.Na obali je sitni,fini pijesak.Sada je vruć.Bacamo se na njega.Pokrivamo se i zakopavamo u njegovu toplinu koja nam jako godi.

Večeri provodimo vani u vrtu uz roštilj i dobro rashlađeno lagano bijelo vino.Mjesec,zvijezde,mir i tišina,svježina koja dolazi iz vrta savršen su kraj dana.

 

Ljepota ljeta,njegova toplina,budi u meni čežnju za daljinama,za pustolovinama.Kako mi ogoljuje tijelo,tako me čini lakom i punom elana i živahnosti,želje za uživanjem.Volim duge dane, kasne zalaske sunca.Čini me otvorenijom,prirodnijom,jednostavnijom.Žar sunca ulijeva se i u moje vene,moju krv koja počinje ključati potaknuta njegovim žarom.Sunce je za mene afrodizijak.Sunce i more,nema bolje kombinacije koja me čini punom želje i strasti.Želim iskoristiti svaki dan,napuniti se toplinom i energijom sunca koja će me grijati i osvjetljavati mi dane u jeseni i zimi koja dolazi.