U noćnom vjetru

ostali su moji odsanjani tragovi,

prekrilo ih je ljeto novog doba.

Nisam spalila sve mostove iza sebe,

a kroz šumu emocija

koje obrastaju oko mog doma

lijepo se vidi bršljan tvojih ruku

kako se obavija oko mene

i odvodi me

u neke davno zaboravljene svjetove.

Nakon divnih trenutaka u tami,

zelene zavjese su lelujale

od laganog noćnog lahora,

dok su se usne zaklinjale

na oltaru tvog pogleda,

da samo za tebe znaju.

Jedan leptir će obletjeti

ovaj globus i uginuti,

kao da vidim taj let izdaleka,

pratim ga i pružam mu ruku,

da prijeđe taj most

što stoji između mene i neba.

Kasno ili rano

saznajemo za darove

koji su nam bili pred vratima,

a nitko ih nije uzeo.

Zašto leptir nije uzeo

ponuđene darove?

Nije ih prepoznao kao svoje,

a dok se nebo naginje

pokazujući naklonost i ovog jutra,

u nekom čudnom stanju

moje misli dotiču tebe

i pitam se,

kako bi bilo

da te nisam srela?

napisano: 19.08.2007. u 11:12   | na portalu iskrica-weblog,

a iz moje 1. zbirke poezije

"SJENA DUŠE"

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=191139

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK