Pitaju me što radim? Kažem: sada pišem knjige... pišem paralelno 2 knjige: jedna je zbirka poezije, a druga je zbirka poezije koja će biti izdana samo za jednu osobu.

U petak 15.10.2021. izlazi moja 19. knjiga, to je zbirka fantasy priča.

Sve knjige pišem paralelno, onako kako mi dolazi inspiracija i u tu knjigu stavim određenu pjesmu ili fantasy priču. 20. i 21. zbirka će izaći kad za to dođe vrijeme, a do tada kad me pitaju što radim, dobit će uvijek isti odgovor: pišem knjige i radim knjige drugim autorima, pišem recenzije tim autorima, ako to žele, uglavnom, vidim da se moj cijeli život vrti oko knjiga.

Cijeli život sam čitala knjige, gledala filmove, slušala glazbu uvlačeći se u moj tajni svijet bajki, lijepe glazbe i SF filmova, trilera i tamo sam imala svoje utočište. Knjiga mi je bila najbolja prijateljica (osim, naravno, moje najbolje prijateljice mame, moje Slavice) i uz knjigu nikad nisam bila sama. Uvijek su uz mene bili glavni junaci neke knjige koju sam čitala i nisam se osjećala osamljeno, ulazila sam u taj čarobni svijet i bila sam stvarno zadovoljno dijete i djevojka.

Kad sam 1969. u dobi od samo 12 godina napisala moje prve 3 pjesme, nisam ni sanjala, da ću i ja jednog dana – izdati knjigu. Ma, ne samo knjigu, već njih 19 (i još su 2 u pripremi za izdavanje), to je za mene bilo nešto o čemu nisam razmišljala do sredine '90.-tih godina, ali to je tada bila tzv. „nemoguća misija“, jer u to vrijeme izdati knjigu, bilo je jako skupo, a ja toliki novac nisam imala.

Tako sam spremala moje pjesme i prepisala ih sve u word, a krajem 2003. počela sam pisati moju „Sjenu duše“ i ispisala sam preko 440 stranica te knjige. Onda su slijedile nove knjige koje sam izdavala, 19 samostalnih zbirki i 6 zajedničkih zbirki poezije sa drugim autorima.

Knjiga nikad nije višak potrošenog vremena, sa knjigom čovjek dolazi do puno spoznaja ulazeći tamo gdje u stvarnosti nikad ne bi mogao doći.

Mama mi je ulila tu ljubav prema knjigama, jer je i ona puno čitala pa mi je uvijek pričala te priče, dok i ja nisam naučila čitati i onda mi je pažljivo birala knjige, ali je primijetila da uvijek najviše volim bajke. Uvijek mi je nabavljala baš takve knjige bajki, jer je vidjela da se nalazim u njima, da ulazim u taj neki svoj svijet kad ih čitam i kad bih završila čitanje neke bajke, vidjelo se na meni da sam sretna, ispunjena nečim posebnim i čekala sam samo novu i novu knjigu, da je pročitam.

Tako sam naletjela i na Zagorku, na njene posebne priče koje su me držale budnom i do jutra. Bio je tu i Sheldon, Zane Grey,  Ernest Hemingway, Honoré de Balzac, Emily Brontë, Charles Dickens, Tennessee Williams, Homer, Miroslav Krleža, a posebno pjesnici Antun Branko Šimić, Pablo Neruda, Octavio Paz, Jesenjin, Tin Ujević, Vesna Parun, Gabriela Mistral, Federico Garcia Lorca, Charles Baudelaire, Paul Verlaine, Rumi, J. W. Goethe, Oscar Wilde i mnogi drugi.

Knjiga će zauvijek biti dio mog života, a uz nju je to u mojim ranim godinama postao i film, jer je moja mama jako voljela filmove i uvijek me vodila u kino, da gledamo neke posebno odabrane filmove. Isto tako je bilo i sa glazbom, dakle: knjiga, film i glazba su moja 3 najvjernija prijatelja, naravno, uz moju Slavicu, moje peseke koje sam imala kroz život, a sada i moj suprug Davor koji je tema mnogih mojih knjiga poezije koje sam do sada izdala.

Sada sve knjige čitam online, dakle, e-knjige. Ne čitam više knjige koje su ukoričine, nisam se upisala u knjižnicu ovdje gdje živim, ali čitam jako puno knjiga koje su izdane kao e-knjige, a isto tako čitam i one knjige koje pripremam drugim autorima za izdavanje.

Nema boljeg prijatelja od knjige, jer sa knjigom čovjek nikad nije sam.

Da završim ovaj članak lijepim riječima iz recenzije moje 19. knjige, a recenziju je napisao dr Zlatan Gavrilović Kovač: "Jadranka Varga, ta nekad jako osamljena djevojka koja je u svom životu dane provodila uz knjige i rano otkrila svijet poezije, napisala je fantasy priče, ali iz svog života i sad, umjesto njenih stihova, čitam istinite, ali fantasy priče iz njenog života. U svijet poezije je uronila davne 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i nikad se nije zaustavila. Uz autoricu me vežu njeni stihovi, ali ovo su priče iz tišine raznih noći kad je ležala u krevetu i razmišljala o svom životu."