Davno, u vrijeme moje rane mladosti usnula sam divan san. Stajala sam na obali planine i ispod mene su bili teški, tamni oblaci. Neka žena iza mene na planinskom proplanku je sadila cvijeće i pitala me, zašto si tako tužna? Odgovorila sam joj, nitko me voli. Nakon mojih riječi, čujem prekrasnu glazbu koja je dolazila iz neba, oblaci su se razdvojili i pojavilo se veliko svjetlo. Žena iza mene se pretvara u anđela i kaže mi: Vidiš, Bog te jako voli.

Od tog dana, sve do sada, sve što sam trebala znati mi je dato u savršenom slijedu vremena. Bilo je teških trenutaka i još ih ima, ali znajući da postoji puno više od onoga što osjetila mogu dojmiti i sluteći da postoji puno veći plan, učim se prepustiti volji Boga. Ne pustiti sve i očekivati da će netko doći sa neba i riješiti moje probleme. Nego prepustiti se, ući u sebe, osluškivati svoje srce, ono uvijek vodi prema miru i rješenjima utkanima u ljubavi i pravilnosti.

Dalje slijede načela koja sam naučila i koja me vode u svakodnevnom životu.

Mi smo odgovorni za sva svoja iskustva.

Moj je život savršeni odraz mojeg unutrašnjeg stanja. Nitko, ali baš nitko, nema utjecaja na moj život ukoliko mu ja to ne dopustim. Oh kako je lako pustiti sve, dati svoju moć drugima i reći, oni, oni su krivi za moj život. Nema onih. Nema fiktivnih krivaca. Ovo je buđenje u meni probudilo dvojake osjećaje, nakon početnog odbijanja, u meni je rasla takva radost i uzbuđenje da ja stvarno mogu promijeniti sve svoje probleme u izazove. Rješavanje tih izazova je proces pun nagrada, pravo uzbudljivo putovanje. I puno puta, nakon što sam postigla što sam htjela, shvatila sam da je ljepota bila u procesu postizanja a ne toliko koliko u samom finalnom rezultatu.

Svi smo jedno.

Ovo je bilo teško za shvatiti. Kako možemo svi biti jedno? Zar sam ja jedno sa djecom iz Haitija? Zar je njihova bol i moja bol? Kako mogu biti jedno sa šeikom koji živi u nevjerovatnom obilju? Tu su mi puno pomogla učenja o energijama, čakrama, auri, snazi misli i kolektivnoj svjesnosti. Naša kolektivna svjesnost sastoji se od naših pojedinačnih misli. Zato svaka misao ljubavi podržava život ove planete i svih nas, uključujući svaki oblik života. I obratno. Mržnja, bijes, samookrivljavanje, sve emocije nižih energija skupljaju se u atmosferi i privlače slične energije. To je kozmički zakon i mi ga možemo usmjeriti da radi za nas ili protiv nas. Kao i moji voljeni i svi ljudi s kojima sam ikad bila u kontaktu. Oni odražavaju moj unutarnji svijet i ja odražavam njihov. Oni koje volim šalju mi sliku mojih vrlina, oni koje volim manje daju mi informaciju o onim osobinama koje sama imam u sebi. Kako ne mogu sama sebi priznati niže energije koje nosim u sebi, oni dolaze noseći mi dar prepoznavanja. Mi smo svi jedni drugima poklon. Naši najveći neprijatelji su skriveni učitelji koji nam nose slobodu.

Oslobađanje prošlosti

Mi smo duhovna bića utjelovljena u fizičkom svijetu. Darovi su nam toliko veliki i fantastični da većina ljudi to ne može prihvatiti i povjerovati. Puno godina zatiranja moći naše velike prirode utemeljene u ljubavi i svjetlu, stvorilo je od nas programirane osobe pune strahova i sumnji. Ovdje veliku ulogu igraju mediji, neprimjerene dječje priče, religija i trenutne vrijednosti u društvu. Možda jedna od najdestruktinijih ideja je da ničega nema dovoljno i da nismo zaslužni za dobar život. Vrlo rijetko gledam TV, kad vidim poruke destrukcije samo si kažem OVO NIJE MOJA ISTINA. Odgoj ima presudnu važnost, pogotovo se treba vratiti u prošlost i prepoznati obrasce koji nam još otežavaju život u odrasloj dobi. Ja sam shvatila da su moji roditelji bili učitelji, da sam sama izabrala svoja iskustva i da je sve što je bilo teško doprinjelo mojem jasnom shvaćanju i razvoju. Rad na unutrašnjem djetetu je presudan, on donosi puno čišćenja i uvida. Osobno, kad mi je teško, pitam svoje unutrašnje dijete što mu treba i kako mu mogu pomoći. Odgovori uvijek dođu i uvijek me iznova iznenade svojom jednostavnošću.

Također, učim opraštati. I sebi i drugima. Nema ispunjenog života u miru i obilju dok imamo zamjerke prema drugima. To je kao razarajući rak koji ako se dugo nosi u srcu počinje manifestiranje u tijelu, u obliku bolesti, pa čak i smrti. Opraštanje je jako, jako važno. Pomaže shvaćanje da su i ti ljudi koji nam nanose zlo zapravo mala djeca koja vape za ljubavlju.

Zahvalnost

Svako jutro i svaku večer zahvalim se na svim stvarima koje imam i svim situacijama i ljudima s kojima sam bila u kontaktu. Zahvalnost je uistinu praksa koja donosi puno čudesnih iskustava u moj život. Ono na čemu svakodnevno zahvaljujem raste i širi se. To ja kao da zamislite veliki snop svjetlosti-tamo gdje svjetlo raste, tama ne može doprijeti. Jutros sam zahvalila na prekrasnoj prilici da još jedan dan sudjelujem u kreaciji života, na toplom stanu, tekućoj vodi, mojem zdravlju i dobrobiti mojih bližnjih.

Duhovno vodstvo

Ovo je prekrasno iskustvo. Preporučam svima kojima je ovo bliska tema da pozovu anđele i ostale duhovne vodiče u svoj život. Oni pomažu svima, bez obzira na moguće vanjske nesavršenosti koje mislimo da imamo. Potrebno je samo zamoliti, objasniti problem i onda pustiti njima da to riješe. Postupak odgovora na naše molitve nije uvijek onakav kako mi zamišljamo, ali je uvijek za naše najviše dobro. I ne zaboravite zahvaliti na pomoći. To je lijep i pristojan način ophođenja sa tim divnim bićima svjetla. Oni nas jako vole i puno nam mogu pomoći. Meni pomažu u gotovo svim aspektima života i otkad sam ih primila u svoj život, sve se je promijenilo nabolje. Njihove poruke najlakše dopiru do nas kad smo u prirodi, sami i smirenog uma. Svaku večer zamolim arkanđela Mihaela da postavi svoje anđele čuvare na sva vrata i prozore mojeg doma i da bude uz nas uvijek. Onda naravno zahvalim i svi spavamo kao bebe. Postoji nebrojeno mnogo duhovnih bića svjetla koja nam mogu pomoći. Važno je pozvati ih jer bez poziva oni ne mogu pomagati. Oni nas vode do ispunjenja naše životne svrhe, olakšavaju put i štite od nižih energija. Zovite samo bića Svjetla, bića koja služe Bogu.

Prepoznavanje vlastite prirode / Svrha života

Eh, ovo je pravi posao. Zašto sam tu? Mogu li ostvariti svoje snove? Što trebam raditi? Ima li više od svakodnevnice i njenih borbi? Upitajte se, što se htjeli biti kad ste bili oko deset godina stari? Ako se ne možete sjetiti, što sad najviše volite raditi? Svrha naših života je služenje Životu, kreiranje Života na najvišim frekvencijama ljubavi. Svha života je davanje i primanje u davanju. Otkrivanje traje cijeli život, svrha se mijenja, raste, prelazi u druge dimenzije, širi se. Danas sam učenik, sutra možda učitelj. Danas sam kći, sutra sam majka. Svrhu života živim svaki dan, kroz različite aspekte mojeg boravka na Majci Zemlji. Ona je naš privremeni dom, volim ju jer mi daje sve potrebno za život. Svaki put kad otpustim stare obrasce mišljenja, znam da sam pomogla i njoj i da je i njena sfera lakša za još jedan teret koji nosi. Kad radim ono što volim, dobivam obilje u život. Kad radim nešto sa nevoljkošću, nastaju prepreke obilju. To je tako jednostavno. Učim voljeti stvari koje mi nisu baš predrage, kao recimo nastupi u javnosti. U tim trenucima zamolim da moj glas donese jasne poruke. I bude riješeno. Svrha je voljeti sve u našim životima, tada se detalji riješe sami po sebi.

 I na kraju, samo nekoliko opaski. Ne jedem meso, vježbam jogu, ne gomilam stvari u kući, nastojim umiriti um svaki dan (ovo je jako zahtjevno za naći vrijeme ali stvarno korisno). Učim se voljeti i stvarati sfere čistoće i svjetla oko sebe. Tako pomažem sebi i svima oko sebe.

Šaljem Vam svima ljubav.