Malo nas je koji se stresa i napetosti rješavaju vlastitim efikasnim metodama - veseljem i pozitivnom osobnosti, a za što treba imati mudrosti i duhovnosti. Svakodnevno kod mnogo ljudi stres uzima danak (učestali su suicidi i mlađih ali i starijih osoba; neki naizgled stabilni ljudi završili su na liječenju itd.). Postoje razne tehnike o spasu od stresnih situacija koje se mogu proučiti u knjigama i na Internetu, a osobito je zapadno tržište s njima preplavljeno.

 

Nikad nisam o tome čitala knjige, jer mi je nagonski bilo jasno da su mir i zadovoljstvo u samom sebi (baš kao što ljubav puno ljudi traže izgubljeno uokolo po svijetu u drugoj osobi, ili još gore, zavaravaju se da je seks ljubav. Univerzalnu ljubav imaš u sebi i u Bogu, a ovo što žene pričaju i sanjare to su ljubavni romani). Ne možemo puno okolnosti izmijeniti u gradu i državi gdje živimo, ali one koje možemo u najbližoj okolini, trebamo i moramo. Ljudi se porazbolijevaju, piju i puše preko svake mjere, umjesto da naprave reda u svojem životu i životima najbližih. Nepojmljivo mi je što gledam oko sebe – majke rade po dva posla (plus kućanske), a dječica od teenagera do onih u 30-ima spavaju do popodneva i onda tulumare, niti uče, niti rade. Ljudi koji su slabi ne mogu i ne žele napraviti red ("što mogu, kad je odrastao, oteo se kontroli, ništa mu ne mogu"). Uopće ne žalim nikoga danas, jer svatko je kovač svoje sreće, a nemam vremena ni energije sa drugima se zamarati. Ionako do tuđih svijesti ne dopiru neke stvari.

 

Dakle kako nam standard pada rapidno, prisiljeni smo preuzimati na sebe priličan broj obaveza. Npr. osobno sam u situaciji da moram vrlo brzo procijeniti kad mi «uleti» kakav posao sa strane, da li ću moći postizati u roku ostale, jer vrlo je velika mogućnost da će mi tempo biti prenaporan, odnosno da jednostavno neću naći vremena uskladiti sve obaveze. Desilo mi se par puta da sam pisala dugo u noć, ljuta na sebe što sam kampanjac i sve ostavila za zadnji čas.

 

Moram priznati da su meni osobno rokovi najveći problem, iako se trudim biti odličan organizator i sve uskladiti. Kako kao i svi imam i privatnih obaveza, ako mi uleti kakva nova, to odmah povuče za sobom i promjenu ostalih planova, tako da to podsjeća na igru kad spustiš prvu pločicu domina u dugom zmijolikom nizu, ona automatski povuče za sobom druge. Kako sam hipersenzibilna a stalo mi je do unutarnjeg mira, i meni dođe ponekad da «iskočim iz kože» zbog stresnih situacija, kao i većina ljudi danas, jer svi živimo u žurbi. Kako vrijeme odmiče u sebi ipak izvažem što mi je važnije, jer nitko mi nije kriv osobno ako mi se neki drugi plan poremetio. Kako bih puno toga željela i ambiciozna sam, trebam se odlučiti uvijek po prioritetu.

 

Primjerice, iako to mnogima ne paše, prvenstveno zaposlenima u trgovini, meni koja radim 10 sati osnovan posao ne računajući alternativu i 3 radne subote, odgovara ići u tjedni shopping u nedjelju ujutro. Ima nas dosta takvih, vremena su se promijenila – ne dolazi se kao nekad doma s posla oko 15,16h. Trebam reći da iz iskustva znam da rad u 3-4 smjene nije zdrav za tijelo i metabolizam. Bilo mi je naporno nekad u novinarstvu u smjenama odraditi tjedan do 2 u noći, znači da zaspite oko 3,4, a zatim slijedećeg tjedna radite u smjeni u kojoj trebate raditi od 9 ujutro.

 

Mislim da bi u Hrvatskoj trebale zaživjeti malo ideje iz Japana ili SAD – trebalo bi vježbati i šetati za vrijeme pauze, čak i trčati. Druga važna stavka, trebalo bi organizirati puno restorana zdrave prehrane, te masovno educirati stanovništvo o tome. I premalo je tih dućana zdrave prehrane, a trebalo bi biti i više takvih restorana. Kad sam radila u Vladi, bila je kod nas pripravnica mlada Amerikanka koja je na poslu imala cipele i garderobu za presvući, a na posao je dolazila joggirajući. To joj je bilo najnormalnije. Nezadovoljna sam što se ovdje drastično zagađuje zrak – naime, umjesto da se poznati dogovore, kao bračni par, susjedi, kolege, te podijele troškove, ili svaki vozi drugi put, svi se voze zasebno kolima. Da ne govorim da neki idu na posao autom gotovo na istu općinu, i stvaraju se strahovite gužve i prometni čepovi. A kad vam dan počne nervozom zbog takve situacije (a toga je pun grad), te još i zakasnite, onda već u startu dođete iznervirani na posao.

 

Vrlo je važno probuditi se ujutro na vrijeme. Najprije se par minuta dobro razvučem na krevetu, zatim odem napraviti ness kafe i prošetati ljubimca. Živnem od zraka, šetnje i kave. Kod kuće se brzo spremim, prvakinja sam u oblačenju i šminkanju, te mi je najvažnije stići tada na vrijeme na posao.

 

Na poslu sam relativno nezadovoljna, jer se nikad nisam mogla uklopiti u milje državne uprave. (Dok sam bila mlađa mogla sam birati, a sad je to već malo teže). Jednostavno nemam zajedničkih tema tamo sa velikom većinom žena i djevojaka.  Ja se mogu spustiti na njihov nivo ali se one nikako ne mogu podići na moj, a meni se to ne da, jer znači da se onda trebam žrtvovati, a čuvam energiju za puno pametnije stvari, kao moje stranke na primjer. Primjerice ovdje na portalu sam našla teme meni zanimljive, ali ne znam tamo nijednu koja bi to čitala. Ili se kuka o svojim problema ili se trača druge, a meni je jedno i drugo potpuno nezanimljivo.

 

Savjetujem svima inače da se bar svaki sat dignu s radnog mjesta i pođu popiti čašu vode, što je dobro i za kožu i cirkulaciju. Za vrijeme pauze se obavezno prošećem te kupim u kantini  jogurt, sok, voće i slično. Potrebno je odmoriti i mozak tih pola sata. Kako napravim sav posao do podneva, za što sam iskritizirana jer treba ispasti da je norma jako velika a nije, obavljam onda svoje honorarne poslove, što je mnogima krivo, ali što im ja mogu. Već sam napominjala da sam sama pokretala i osnovni i ostale honorarne poslove u životu, kao i truditi se trostruko jer su mi drugi podmetali na sve načine.

 

Uglavnom vodim dvije vrste bilješki: što trebam obaviti i nabaviti. Određujem si u svemu prioritete, što mi potpuno pojednostavljuje stvari. Više volim živjeti smireno i utabanim stazama, nego stresno i nepredviđeno, ali naravno da su ugodna iznenađenja uvijek dobrodošla.

 

Kažu da su najteži stresovi smrt bliske osobe, rastava i gubitak posla. Kao i sva iskustva u životu, sve je dobro proći, da bi se mogli slijedeći put s njima bezbolnije nosili. Iako je svaki put neki emocionalni šok opet nov naravno. Kažu mi stranke: Joj, zar ću opet patiti, već sam se zbog drugih napatila. Rekoh: Pa vi birate osobu koja je takva i takva i ne odgovara vam.

 

Uvidjela sam također, i bez da sam to pročitala u knjigama (Istok!), da se sve loše situacije u životu daju prevazići smirenosti. Potpuno mirno pustite da događaj prođe pored vas, i iznenadit ćete se da neće ostaviti većih posljedica. Kako sam doživjela smrt – gubitak meni najdraže osobe, više me ne može ništa tako potresti. 

 

Napominjem da već jako dugo živim na način da uzmem od života nešto dobro, a zaobiđem (majstorski) negativne situacije, nervozne i nezadovoljne osobe. Smatram da je daleko bolje biti sam nego u lošem društvu, ali mnogi to nisu osvijestili. Primjerice, mnogi će živjeti zajedno u lošem braku ili vezi, svađati se i trpiti obostranu hladnoću, te trošiti nekvalitetno vrijedne godine svog života, nego se razići i biti zadovoljni s nekim novim ili sami.

 

Jako je zatim važno da dozvolimo svom duhu da se opusti, trebamo smijeh i zabavu. Život treba uživati raznovrstan. Promatrala sam krute ljude koji su sve shvaćali pretjerano ozbiljno i tragično i brzo se porazbolijevali. Znam se isključiti gledajući filmove i čitajući nešto što s alternativom nema veze, a osobito me opuštaju forenzičke serije, James Bond i sl. razbibrige. 

 

Dobar dio slobodnog vremena razmišljam kako se opustiti i kako se zabaviti. Mojih nekoliko prijateljica (bolje malo nego sto površnih) uvijek se trude uskočiti mi savjetom, društvom ili nekom pomoći, a tako i ja drugima.

 

Trenutno uživam u voću i povrću usitnjenom u blenderu i vitaminima. Izmišljam razne kombinacije i vitaminske koktele. Moj prijatelj alternativac većini svojih stranaka savjetuje da kupe tablete B vitamina. Naravno da je važno što jedemo i kako ćemo se osjećati nakon hrane. Ne zaboravimo da je teže skoncentrirati se i raditi ako se previše najedemo. Volim i med, koji je dobar za imunitet.

 

Čudno je da u stvarima u kojima sam nekad uživala, sad ih samo preletim, očito nam se mijenjaju kriteriji i prioriteti. Nikad više ne bih cijele dane shoppingirala, nego kupim što mi treba ili kad naletim na nešto što mi se sviđa. Inače smatram da je važno ugađati tijelu i duhu na sve načine. Meditacija i masaža su neki od božanskih načina. Za dug i sretan život neophodna je i priroda i kretanje.

 

I najvažnije za mene – san! Mojih čvrstih 7-8 sati spavanja omogućuju mi da se probudim spremna za svaki napor i stres, potpuno obnovljena! 

 

Svaki od nas treba sam naći svoj put ka sreći, svoj način za borbu protiv stresa.