Boriti se za istinu i pravdu? Naravno. I nikada ne treba odustajati. Imamo li snage za to. Naravno, snage imamo,  samo treba naći pravi način. Evo jednog mog primjera iz srednje škole.

   Jedne prilike, na času, profesorica me prozvala da odgovaram. Ustao sam, kako i priliči učeniku, i rekao sam:"Nisam spreman" i odmah, zatim, očekujući da profesorica upiše jedinicu, sjeo sam na klupu. Inače, bio sam jedan od boljih učenika i vrlo rijetko sam bio nespreman. Ovaj put nisam ponovio gradivo kod kuće, ali ipak, da sam htio odgovarati, siguran sam da bih dobio četvorku ili najmanje trojku. Ali, poznavajući dobro profesoricu i njezin iscrpljujući način ispitivanja riješio sam da radije dobijem jedinicu, a drugi put to ispravim. Međutim, iz nekog razloga, profasorici je bilo krivo što sam ja bio tako hladnokrvan i smiren, pa me ponovo prozvala. "Nisam spreman" - rekao sam i ponovo sjeo. E, tad je profesorica odlučila da nam svima, a pogotovo meni, održi lekciju, kako učenik mora odgovarati kad ga ona (profesorica) prozove. I tako...pričala je o tome skoro čitav čas i na kraju me prozvala i upitala: "I šta smo zaključili, mora li učenik odgovarati, kad ga profesor prozove"? Rakao sam da ne mora. Profesorica je uzela dnevnik i vrlo ljuta otišla iz razreda. Ja sam odmah znao šta me čeka - sljedeći čas će me ponovo prozvati. Zato sam se dobro pripremio, razradio gradivo i sve lekcije i spremno sam dočekao čas te profesorice. I naravno, kao što sam i očekivao, prozvala me i to odmah prvoga. Postavila mi je nekoliko pitanja na koja sam tačno odgovorio. Nije mogla naći manu odgovorima, a tražila je, pa je zato rekla:"Sve je to u redu, ali to moraš reći svojim riječima". Odmah sam joj odgovorio:"A čijim ja riječima govorim, ženska glavo". Vjerojatno je profesorica mislila da sam naučio napamet, kao papagaj, i da ništa ne razumijem. Zato sam rekao: "Ako Vam profesorice, neka riječ nije jasna  - objasniću je". "Sjedi,reče, dobio si četvorku". "Ali zašto četiri, šta nisam znao" - upitao sam je. "Prošli put si dobio jedinicu" . reče. "Jedinica je za prošli put, ali sada sam sve znao, rekoh ja." "Četvorka", reče profesorica i zaklopi dnevnik. Nisam imao druge, nego napraviti drastičan potez. Ustao sam, prošao pored profesorice i došao do vrata. "Gdje ćeš ti"?  - upita me ljutito. "Idem po direktora, pa neka on vidi da li znam za četiri ili za pet". Profesorici izgleda nije bilo svejedno, pa je rekla:"Može li još jedno pitanje"? "Imate pravo na dva pitanja", rekao sam, vratio se u klupu i stojeći sam sačekao pitanje. Nakon njenog pitanja, uslijedio je moj odgovor, tako da su moje kolege, učenici, shvativši o čemu se radi, svi uglas povikali:"Pet, pet, pet...". Tako da je profesorica ponovo otvorila dnevnik, upisala peticu, a ja sam zadovoljan sjeo. Naravno, bilo mi je drago što sam dobio pet, ali mi je još draže bilo što sam se izborio za pravdu. 

Takvih sličnih primjera imam zaista puno. Međutim, poenta svega toga je da na nepravdu ne smijemo ostati nijemi niti pasivni. Moramo se uvijek boriti, a svaka borba zahtjeva pravilno odabran način. Na primjer: medvjed je puno veći od pčele, ali roj pčela lako natjera medvjeda u bijeg.