Za ovu moju priču zanimljiva su tri tipa ljudi.Oni koji sve znaju,oni koji ne znaju ništa i pokoravaju se onima koji su uvijek u pravu i oni koji se stalno bune.Ima ih još, ali za sada ,neću o njima.

 

PRVI-Sve mora biti po njihovom,bogomdani,sve znaju,sve treba biti kako oni kažu,nema suprotstavljanja,nema ali,nema neću,“siluju“,nasilni su,kod njih nema prigovora,nameću

svoje,inzistiraju,osramoćuju,kažnjavaju,imaju strašnu potrebu biti u pravu,sve znati,biti superiorni,samo ono što oni  znaju je  istinito,imaju  moć i nameću je drugima,pokoravaju ih   riječima,nameću svoja pravila,mišljenja,način života.Iznad ljudi su.Ono što oni znaju je svetinja.Nitko se ne smije usuditi posumnjati u to.Ono što kažu je zakon,ako se drugi ne slažu onda krše zakon i moraju biti kažnjeni ignoriranjem ,prezirom ili sramoćenjem.Imaju  podignut prst dok govore,kao u propovjedi.Glas im je jak i oštar, čuje ih se nadaleko.

 

DRUGI- Oni su buntovnici.Mahneš im malim prstom ispred nosa, oni se postave na sve četiri, jer  se osjećaju stalno napadnuti.Na meti svih.Moraju se braniti.Moraju se dokazivati.Oni su posebni. Provociraju Prve.I onda se prave nevini i naivni.-Nisam ja to mislio tako.On je prvi počeo.Vidiš kako je nasilan.-Rade to jer su orijentirani  prema Prvima.Paze,gledaju,slušaju imaju pipke kojima mjere njihovu temperaturu, da  bi mogli na vrijeme reagirati  i da im slučajno ne bi nešto promaklo.U svojoj obrani,provokaciji i sami postaju nasilni.Svojom uvrijeđenošću ,povrijeđenošću,kroz durenje kažnjavaju sve oko sebe,tako da često stradavaju oni koji su ni krivi ni dužni.

 

TREĆI- Oni su pokorni.Slažu se sa svima.Udovoljavaju im.Nemaju svoju volju,svoj stav,svoje mišljenje.Njihovo je mišljenje od onog najjačeg,najutjecajnijeg,najglasnijeg blizu njih.Povlađivat će i onom prvom,dominantnom i onom drugom buntovnom.Slagat će se s jednim i drugim.I jedno i drugo bit će mu taman.Mislit će- zašto se uopće natežu,svađaju,raspravljaju?- Htjet će ih pomiriti.Samo da Prvi ne zapovijeda,samo da se Drugi ne pobuni.Vječita igra na žici,na rubu provalije.A jedan i drugi su uporni,prvi u svom nametanju,drugi u svom odbijanju nametanja.

 

Prvi i Drugi su sporni u komunikaciji.Oni su ti koji se ne mogu dogovoriti,razumjeti jedan drugoga,ne mogu razložno,argumentirano pričati.To su dva pola i između njih nema dodirnih točaka.Svatko vozi po svome.Nikad se neće urazumiti,nikad stati na loptu,nikad reći ja neću,pametniji popušta,ili se zamisliti nad onim drugim, što kaže i ima li u tome zrnce istine.Svaki se ušančio u svoj rov i iz njega puca.I ne može se reći,generalizirati, da jedan počne a drugi reagira.I jedan i drugi mogu započeti dvoboj riječima.Prvi počinje svojom nadmenošću i sveznanjem i tada pikne drugoga kao šilom u guzicu.Dok Drugi provocira,izaziva,pravi se nevin i nevješt,ali baca udicu na koju se Prvi ulovi i počinje urlati,bijesan što ga se pravi budalom,kad on to nije.On je najpametniji na svijetu,a Drugi mu to zadovoljstvo,tu satisfakciju,baš neće dati. A kako se samo nanjuše.Lagani pokret kažiprstom u zrak,odaje Prvog.Drugom je karakterističan vragoljasti smiješak.Mogli bi ga nazvati i podrugljivim.Odmah se prepoznaju.I odmah vade svoju tešku artiljeriju.Nema milosti,nema odustajanja,pozornica se odmah složi i igre krenu.Poželjna je publika,jer igre nisu kompletne ako nema publike. E,  tu  i Treći stupa na scenu,ili bolje reći u gledalište.On im je najvjernija publika.Problem je samo što je nepouzdan,ne može se odlučiti na čiju će stranu stati,malo plješće jednom,malo drugom.Želi on da ga oni obojica vole.Da ga  vide,da im bude na usluzi.Ponekad im postane i sudac ako ga neki od njih navuku na tanak led suđenja ,procjena i dijeljenja lekcija.On to ne voli ,ali ponekad se posklizne i počne suditi..No nemojte se poveseliti,nisu to njegovi sudovi.Stao je na nečiju stranu i preuzeo njegove osude,njegov način ponašanja.No, to hvala Bogu ne traje previše,jer tjeskoba postaje neizdrživa,tjeskoba što će sad reći onaj drugi,okrivit će ga,optužiti za izdaju,pristranost.Boji  se da će ga kazniti.Prvi ignoriranjem ili divljim bijesom,a Drugi ismijavanjem i ruganjem.

 

Kako pomiriti uvjerenja između dvije zaraćene strane? Nikako.Tu nema pomirenja,nema tu sklada,sredine ni razuma.Svaki od njih, sposoban  je i spreman voziti po svom jednom jedinom kolosijeku, cijeli svoj život.Nema tu dogovora,razumijevanja,poštivanja protivnika.Ni poniznosti da bi se pomislilo,-To je čovjek isto kao i ja,možda on nešto zna što ja ne znam,možda ima sposobnosti koje ja nemam,možda bi baš njegov način razmišljanja dopunio moje znanje ,digao me i izvukao ovako zaglavljenog u jedan jedini,nikad mijenjani,tvrdokorni način razmišljanja.Možda neću više biti zaglavljen,stajati vječno na istom mjestu bez iskrice koja budi nadu u nešto novo,življe i primjerenije mudrosti.-

 

Što nas može pokrenuti? Što nam daje poticaj? Spoznaja,svjesnost.A kako doći do spoznaje ako se ušančimo i ne damo tuđem mišljenju,tuđem načinu niti da nam se približi.Krutost s jedne strane krutost s druge strane i prevelika prilagodljivost s treće strane.Kamo nas to vodi? Nerazumjevanju,nametanju svojega,strahu od tuđeg i drugačijeg,predrasudama,svađama,na kraju i ratovima.-Ja sam u pravu.Ne,ja sam u pravu.Moje je dobro. Tvoje ne valja-.Te igre nisu nove.Nisu vezane samo za našu sadašnjicu.Igre imaju povijesnu patinu.Krenule su s izgonom Adama i Eve iz raja.Ona je mislila jedno,on je mislio drugo.Taj put ona je bila glasnija i pobijedila je,pojeli su jabuku koju im je dala zmija, na njezino inzistiranje.

Da li se umiješati između zaraćenih strana ili ne? Moje dugogodišnje iskustvo stajanja između dvije vatre (što bi značilo da sam ja onaj Treći ) naučilo me da se više  ne ubacujem,mirim,glumim suca,tužitelja,istražitelja,branitelja.Oni me neće čuti,ili će mene za sve okriviti,a ja ću samo potrošiti nepotrebno svoju energiju.Najpametnije je okrenuti se od njih,poklopiti se ušima i otići baviti se svojim poslom,samom sobom.Oni će se sukobljavati riječima,da bi pomalo došli i do oružja,prvo hladnog, onda do pištolja pa i do bombi na kraju.Ali jednom tome mora doći kraj.Jednom mir mora zavladati,pa makar završili  samo zbog umora i iscrpljenosti.Biti stalno u pravu i biti savršen košta,kao i buniti se,skakati na svaki nazovi izazov isto košta i iscrpljuje.

 

Treba samo čekati i kraj će doći.Mora doći.Ako će još imati snage, žalit će se na svoju tešku sudbinu,na nepravdu, na lošu karmu,tražit će Trećeg da ih sluša,da im vida rane,da ih tješi,umiruje.Ali Treći  se u zadnje vrijeme nešto opametio i odlutao svojim putem u potrazi za samim sobom.Nije ga više briga,ne osjeća više zov dužnosti,moranja i ne zanima ga više, kako se ranjeni ratnici osjećaju.Neka sami kusaju posljedice svojih riječi i djela. -Bez mene,hvala lijepa. Kako siju tako će i žeti. Sve se vraća, sve se plaća-.Zna dobro da nikoga ne može mijenjati nego samo sebe i da je svatko odgovoran samo  za sebe.I mogu ga okrivljavati ,on zna da nije kriv,i da nije odgovoran za drugog.Može odahnuti i mirnije disati punim plućima.Nema više dužnosti,odgovornosti,čak ni  žaljenja drugog i pitanja kako mu pomoći da dođe na  pravi put.Postoji samo mir,mir da je s njim sve u redu,da je  na pravom putu,svom putu i da njegov put nema veze s putovima drugih.Svatko je sam izabrao svoj put i time je i odgovoran za njega.Na nikom drugom nije da ga ispravlja,da mu govori kako treba sebe mijenjati,kako treba živjeti,davati savjete i upute o pravilnom životu,uvjerenjima,vjerovanjima.

 

Nije problem u tome da pomirimo uvjerenja,nego u tome da imamo svoja,stvarno svoja uvjerenja,a ne lažna,nametnuta odgojem,kulturom.Kada moja uvjerenja postanu moja,ona će, paradoksalno,postati i uvjerenja svih drugih oko mene.Kada postanemo sami svoji bez maski i lažne slike o nama,kada zgulimo svu laž sa sebe,onda ćemo moći i razgovarati,razumjet ćemo  se,bit ćemo pomireni i u miru.Kroz spontanost,kroz djelovanje ovdje i sada,lakše ćemo se razumjeti.Postat ćemo sličniji.Neće biti konflikata,ni potrebe za dokazivanjem i priznavanjem.Kao ni potrebe za natjecanjem,pokazivanjem tko je jači,sposobniji,pametniji.Samo ćemo se nadovezivati u zajedničkom užitku  razgovora i  radosti življenja.