KAKO DRUŠTVENE MREŽE UTJEČU NA VAŠ ŽIVOT
Društvene mreže su nerijetko zamka za naivne.
Ljudi stvarno uživaju pričajući koliko puno prijatelja imaju jer očito niti ne znaju što je zapravo prijatelj.
I onda objavljuju sve i svašta ne razmišljajući da se privatne i intimne stvari ne objavljuju ili barem ne bi trebale. Ovako ispada kao oglas u novinama s tom razlikom što oglas iziđe jednom i tu je kraj, a ovakvi tekstovi ostaju i traju.
Moje iskustvo, na recimo, FB nije mi donijelo ni radosti ni prijatelja. Naime javi se svatko i hoće ti biti „prijatelj“ a u biti i nemate o čemu pisati a komentari me baš ne interesiraju niti objavljujem tekstove koji bi bili interesantni.
No na FB pa onda Mesindžeru sam naišla na bratića kojeg nisam čula tridesetak godina, pa kćer drugog bratića a svi oni žive u Švedskoj pa i nije bilo jednostavno i jeftino telefonirati. Ovako smo neko vrijeme komunicirali, na žalost bratić je umro prije nekoliko mjeseci, snaha također i eto sa nećakinjom razmjeni rođendanske čestitke, pitamo se za zdravlje i kako su nam unuci i to je to.
Javila mi se jedna krasna mlada dama koja živi i radi u Norveškoj, a iz ovih naših je krajeva i s njom sam povremeno razmijenila kakva iskustva vezana za alternativu, pa smo onda prešle na viber pa sada komuniciramo tako.
Moji unuci nisu na FB niti bilo kojoj društvenoj mreži, a i premladi su za takve komunikacije, a ni roditelji ne dopuštaju da se stavljaju njihove slike što mi je potpuno opravdano.
Inače iz mog sela je 80% ljudi na FB, pa se objavljuju slike, pa razni događaji iz obitelji i sretni što sami sebe vide „slavnima“.
Društvene mreže jesu dobre do jedne razumne granice, ali tu čovjek uistinu mora biti oprezan.
Prije desetak godina sam radila na jednoj liniji, a i pisala za čosopis koji je imao tu liniju pa mi se javljala i pitanjima i telefonom jer je nekog upoznala negdje na sjeveru Evrope i zamislila si je da je čovjek voli, odlučila sve ostaviti i otići. Uzalud sam je savjetovala na brza, nema pojma kuda srlja, no nije poslušala, ali se više nikada nije ni javila. Možda da ne prizna poraz ili joj je bilo neugodno.
U krajnjoj liniji i ovaj naš Magicus je društvena mreža ali umjerena, postoji ipak i nekakvo poštovanje među članovima i onima koji samo čitaju, a na kraju urednici uvijek mogu isključiti nepodobnog člana.
Puno starijih ljudi koji su iz nekog razloga vezani za kuću, slabije pokretni pa si priušte malo zadovoljstva kroz „surfanje“ po računalu, čitajući i posjećujući različite portale i mreže.
Eto nedavno mi jedna gospođa iz ZG priča kako je kupila neki pripravak preko interneta, ja joj kažem kud je mislila, a ona kaže pa tako su lijepo sve opisala, poslikali i povjerovala i platila onako baš skupo nešto što je mogla dobiti za puno manje novca u ljekarni u zgradi u kojoj stanuje.
Tako netko koristi društvene mreže i intrnet da nešto sazna i nauči, netko da prevari i zaradi i zato bih svakom rekla da pazi što čita i što netko nudi, pogotovo kad o tome piše nadugačko sa puno slika i komentara zadovoljnih kupaca.
I naravno na internetu ima uistinu puno dobrih tekstova, za čas nađete što god vas zanima, ali doista ne treba zanemariti život u korist virtualnog.