Svatko ima svoje viđenje nekih životnih odabira, ne ulazim nikome u prostor vjere, a niti meni nitko ne ulazi, moja vjera je u tišini... u meni... i sa Isusom, a što će mi drugi svjedoci, osim mene i Njega?

Boga spoznajemo tek u tišini svoje duše, zatvorenih očiju, u molitvi, u onim trenucima kad mental zatvara svoja vrata, a astral otvara ona bijela vrata predvorja naših duša i kad se susret odvija u tako divnoj mistici vjere, da to ne možemo nikakvim riječima opisati.

Kad jednog dana skinem ovu haljinu od tijela i kad jednog dana moje bijele ruke obuhvate lice moje duše, znaj, crna ruža će procvjetati crvenim sjajem anđeoskog bola i reći će Ti moju tajnu, Gospodine naš, onu tajnu koju ni sama ne znam.

Kad jednog dana zaustavim sat i kad vratim zaboravljeni osmijeh na lice, znaj, negdje u dubini tame zadrhtat ćeš od mene same, jer ćeš znati moju tajnu, onu duboko skrivenu i toliko bolnu, da se i vukovi sakriju plačući od te tuge koju podnijeti ne mogu.

Kad jednog dana nemirno zalutaš u moj tajni svijet, otkrit ćeš koprenu svjetlosti kako se povija maglenom dolinom mog djetinjstva i, znam, slijedit ću Tvoj put.

Mislim na Tebe, naš Gospodine, a u meni sve stoji, svijet se povlači za tren iz misli, dok Veliki tjedan ustupa mjesto ovom prašnjavom dijelu života kad se sve podijeli i kad sjene zaplešu svoj ples kao i svake godine.

Ovo slabo tijelo, dom duše moje, častit će se na Uskrs kao i svake godine, ali misli su uz tvoj skut i pokazuju mi pravi put.

Onaj tren, kad se iz tišine tamnog neba pojavi tajanstvena svjetlost Mjeseca i to kroz sve ove noći Velikog tjedna, znam… to me gledaju Tvoje oči, Gospodine naš, to me tvoje ruke čuvaju i to me tvoje misli uspavljuju.

To je bilo jedno hladno ljeto kad si mi prišao, dragi Isuse, i rekao mi svoju prvu poruku, to je bilo jedno crno bezumlje koje je zavladalo našim životima, a Ti si unio Svjetlost svoju.

Prokletstvo se pomaknulo dalje na jug, a ja sam ostala vezana za Tvoje riječi, dok se huk sove gubio negdje u daljinama tamne noći.

Od tada se ne bojim sjevernog neba niti me hladnoća ljudi začudi, ali se i dalje radujem noćnim satima kad se susrećem sa Tobom u mojim mislima.

Sve težine života si preuzeo, meni si mir poklonio, a ja sam ostala vezana za sve Tvoje riječi koje si mi do sada uputio.

Prije više od dvije tisuće godina u ovim danima si slutio, da će to biti crni dani obojeni Svjetlošću Tvojom, iako si rođen čudotvorno, tvoje tijelo je bilo zemaljsko i podložno ranjavanju ne samo ljudskim mačevima, već i ljudskim riječima.

Stvorio si mir oko sebe, progovorio si nekim drugačijim riječima, riječima kojima još nitko govorio nije niti će ikada tako netko govoriti, od Zemlje si napravio svetište i raj, dok su ispod tvojih stopa cvjetali ljiljani i mirisali jasmini.

Iz tog ljudskog bezdana rođen si, došao si i među ljudima bio si, a crna noć koja je obavila Tvoje postojanje, odnijela te u Vječnu Svjetlost Tvog Imena, da uvijek i zauvijek za sve vijeke budeš sa nama i preko trajanja našeg postojanja.

Tvoja zvijezda će trajati bez ikakve mudrosti opisana, samo svojim sjajem obasjana, jer o tome sanja svaka ljudska duša koja tvoje umilne riječi sluša.

Sjena puna duše nadvila se iznad mene, ne govori, samo šuti i nove dane sluti.

Danas je dan tajne večere, te posljednje večere koju je naš Gospodin održao i svima je sve rekao, uputio je na savez Neba i Zemlje kojeg je On zapečatio krvlju svojom i time čovjeka zaštitio od zla, stradanja, nasilja i smrti.

Danas je taj dan, dan posljednje večere i teške izdaje, danas je dan kad se spomen pretvara u znamen i danas je dan kad se očekuje otvaranje Svjetlosti nebeske kroz veo tišine.

 Danas je dan kad je izdaja carovala zbog trideset srebrnjaka, danas je dan kad su se nečije oči okrenule, kad su ruke krvavi novac uzele i kad su nečije tuđe zle usne našeg Gospodina izdale.

Danas je dan koji dolazi svake godine, ali se sa sjevernog neba ne čuje tišina, već jauk i plač kojeg prekida udarca mač i ono nerođeno opstaje, a na mjestu gdje će biti zaboden sudbinski križ niknut će hram prepun zakona Njegovih i onda će netko osjetiti, da je pustinja prepuna života i da se mrtve kapi pretvaraju u život i da se mrtvi pozdravljaju sa živima.

Danas je dan kad će jedna zvijezda ostati u svom sjaju, u tišini te vječne tajne posljednje večere.

To je Križ Gospodinov na kojem se u sredini bijelog dana objavila tama i to najtamnije doba otkad postoji Zemlja i otkad su na nekom trgu ljudi kružno hodali, da bi se sa nekim susreli.

To je Križ Gospodinov na kojeg je zabijeno mistično nevino srce, da bi i pustinjak dao sve što ima samo da se to ne događa.

Ni ljudima nije bilo lako u srcu, jedino neljudima čije su misli padale kao kiša iz oblaka, dok su im ruke zlo činile, ali je On pozivao na mir i oprost.

To je Križ Gospodinov na kojeg je On stavljen u petak i to u sredini bijelog dana kad se spustila čudna tama sa Neba i prekrila cijeli kraj.

To su bili čudni dani kad se stvaranje razaralo i kad se razaranje stvaralo, to su bili dani kad su i vukovi zaplakali od tuge, to su bili dani kad se korijenje osušilo, to su bili dani kad je svačije srce utihnulo.

To je Križ Gospodinov kad su hladni konsonanti zavladali planetom boli sve dok Longinovo koplje nije prekinulo tu nesnosnu bol i dok se duša nije oprostila sa svetim tijelom.

Isus, ta vječna zvijezda sjajna, uskrsnu i pobijedi smrt  donoseći nam Svjetlost svoju, pokazavši da je smrt tek životni detalj i jedna ravnoteža koja se uvijek prelama u Svjetlosti božanskoj.

A mi, razasuti po prostranstvima neznanja, očekivano umorni i sjetni, kad pogledamo u te blage oči našeg Gospodina znamo, da nas On nikad ne napušta, znamo da je uvijek uz nas i da se ne skriva po kutovima tamnih sjena, već se objavljuje u Svjetlosti Njegovoj svakom biću koje Zemljom hoda.

Kad se ploča maknula tamo gdje je u krhotinama boli tijelo Njegovo ležalo, zasjala je ta vječna zvijezda i njen sjaj ne prestaje ni danas, a rane povijene su nestale i krune od trnja su uvenule i cijelo zlo Njemu naneseno se istopilo, da bi On uskrsnuo i novi život nam donio.

I onda ćemo se sresti jednog dana sa Njim, kad se zatvore staklena životna vrata i kad se otvore dveri Neba, a misterija će se tek onda objaviti iskrenom srcu bez raspadajućih konsonanata i neusklađenih vokala.

I onda će nas On uzeti za ruku i povesti tom zlatnom stazom Vječnosti prema Ocu Nebeskom, jer jedino po Isusovom putu dolazimo do Oca Nebeskog.

(Jadranka Varga, iz moje knjige "Tajna bijelih snova")

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-036-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

KAD JEDNOG DANA napisano: 1.4.2017. u 16:40h

 MISLIM NA TEBE, NAŠ GOSPODINE napisano: 10.4.2017. u 11:10h

 TVOJE RIJEČI, ISUSE napisano: 11.4.2017. u 16:30h

 TVOJE UMILNE RIJEČI, ISUSE napisano: 11.4.2017. u 16:40h

TAJNA POSLJEDNJE VEČERE napisano: 13.4.2017. u 12:10h

 KRIŽ GOSPODINOV napisano: 14.4.2017. u 17:15h

 ISUS, TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA napisano: 16.4.2017. u 11:55h