Tres. Tlo pod nogama mi se gubi i sva zbunjena gledam okolo, i pitam se "Što sad?" . Tražim pomoć, listam knjige, časopise, pričam s ljudima o tome, tražim rješenje za svoj problem. Pokušavam i ne ide. I opet pitam, i opet čitam i opet dobim odgovor. Opet ništa.

Pa kak ne ide - pomislim , pa piše tu da treba napraviti to i to, da treba biti pozitivan, odbaciti ovo i ono i stotine drugih savjeta.

Ali ne piše i ovo : TO NIJE INSTANT JUHA ! Svi smo barem jednom uzelu vrećicu instant juhe i imali brzi obrok, kupili smo vrijeme.

Koliko je ta juha zdrava i koliko je to sve unutra dobro za nas je drugi par rukava, ali obrok je tu.

Nitko ne spominje da je sve to individualno ma kak god problemi bili slični. Nitko ne napomene da se neće ništa primjeniti od danas do sutra. Nitko ne napominje da će se još mnogo puta desiti neka situaciji koju će trebati rješiti.

Čitala sam neke knjige, u potrazi za odgovorima, rješenjima ,pomoglo je , djelomično, i pitala sam se pa kak ne pali, zašto je problem idalje tu?

Onda sam shvatila da je to sve što sam pročitala jedna mapa, zapravo tisuće mapa, a ja sam ta koja treba znati što i kako upotrijebiti, da sam ja ta koja treba krčiti put i sama nalaziti rješenje i odgovore na mnoga pitanja. Da trebam pitati sebe zašto je to tako i kopati i kopati ne bi li saznala o čemu se točno radi.

Još sad kad imam problem , odlutam na neke stranice ne bi li smirlila svoju dušu, sad mi je lakše sa time balansrati pa mi većina toga dođe ko dobra introspekcija same sebe i pomaže u tome da nekako sama sa sobom dođem u ravninu. Nekad je teže, i često mi se desi da stojim pred zidom . I tražim rješenja, zapravo tražim druga rješenja jer ono za koje znam da je rješenje mi nije odgovorajuće. Na kraju duge borbe ga ipak upotrijebim.

Na tržištu postoji masa knjiga, i sve nađu svoju publiku, jedan Tolle ne odgovara svima, niti je Osho svma super.Knjige o savjetima ljubavnim, kako pronaći samopouzdanje, kako upjeti u tome i tome , ma sve divni naslovi, i često ti daju vjeru i nadu da ti to možeš.

I možeš, ali za sve to treba puno više . Isto kao i za juhu, onu pravu domaću. Ona se kuha dok se ne skuha , a to bi znalo biti i po dva sata ( barem ju ja tak kuham, nekad tri) . I sve ide polako, korak po korak... E , to je za mene juha, makar bi nekad i da je ta gotova ko ona iz vrećice za 10 minuta.