Ma nije da nešto planiram, odavno to ne radim, ta lekcija je naučena, vrlo rano, još u onim nježnim godinama, ali barem se početkom nove godine osvrnem na pređeni put.

To kratko osvrtanje mi uvijek pokaže da i kada ne ostvariš planove, nešto naučiš, ojačaš i kada ti se čini da te snaga napušta uspraviš se ili barem poraste neki prkos, neki inat u tebi.

Kratka retrospektiva prošle godine pokazuje da su mi konačno izrasle obrambene bodlje, a bilo je i vrijeme.

Nije da ikoga napadam i nije to namjerno kretanje protiv struje, više je neko oprezno koračanje, kao da hodam kroz minsko polje, prošla godina me natjerala na taj oprez, zapravo ljudi su to učinili.

Odmaram se bez imalo grižnje savjesti.

Izrasle su mi obrambene bodlje, ljudima zakulisnih namjera jasno i nedvosmisleno pokažem kad su pretjerali i da dalje tako ne ide.

Tako se postane hodajući bodljikavi kaktus, koji naoružan bodljama ironije i satire ograđuje svoj osobni prostor od svih onih koji si previše dopuštaju, zato jer misle da to smiju i mogu.

E, pa više ne mogu.

I to je moja glavna pouka prošle godine, promjena u meni.