Magicus će uskoro proslaviti svoj VELIKI 15. rođendan i ja, kao prvo, njemu i njegovom uredništvu čestitam na godinama rada i truda da se ovaj poseban portal održi ! 

Neka bude drugo to što sam član ralativno kratko, možda, nisam baš sigurna, nekih 5 godina .... Ali, to nije ni važno ! Važno je da se živo sjećam kako sam i zašto naišla na vaše stranice.

Dakle, došla sam u neke godine kada čovjek poslije kojekakvih životnih srazova počne postavljati pitanja. Mislim da većina čovječanstva dođe do toga kada uđe u, od prilike, peto desetljeće svog života ... Blago onima koji progledaju ranije ! 

Do tada sam živjela na autopilotu, pola dana na poslu, pola dana kod kuće, ne radila nego odrađivala ono što se mora. Trčala da stignem, ko životinja jela, spavala i zadovoljavala egzistencijalne potrebe .... Odjednom sam shvatila da su prošle godine, da mi je dijete odraslo, a ja nisam uživala u tome, da nisam oplakala ljude koje sam usput izgubila, da trka za novcem mi nikada neće moći zatrpati rupu koja mi se otvorila u grudima. Počela sam se pitati - Zar je to sve !? Rodiš se, živiš, umreš !? Koja je poanta, jer ako je nema, što nam to sve treba i tko je to tako "pametan" smislio !?

Nisam neka vjernica, ali uronila sam u kršćanstvo, ali ono me nije zadovoljilo. Iznad svega poštujem i volim Krista i Bogorodicu kao božanske osobe, ali sve ostalo mi nema nikakvog smisla, puno dogmi, krive interpretacije i zastrašivanja. Proučavala sam ostale vjere i tu pronašla stvari koje su mi zvučale istinito i isto tako onih koje su mi bile strane i nepojmljive. Zanimala sam se za metafiziku i kvantnu fiziku. Pregledala gomilu youtube kanala ljudi koji su imali nešto o tome reći, pročitala hrpu blogova i opustošila knjižnicu, surfala internetom gutajući na sve što pronađem i neminovno je morao naići na Magicus .... Odmah sam se učlanila i ubrzo pročitala sve što me zanimalo.

I, sada, nakon svih tih godina traženja, ne bih mogla za sebe reći da sam svjesna osoba ili, ne daj bože, prosvijetljena. Svjesnija da. Ipak sam nešto dobila iz svega toga. Dobila sam vjeru u život i moć primjećivanja koju nikad nisam imala. Sad primjećujem miris proljeća koje dolazi, divim se plavom nebu i oblacima, zapljusne me ljubav susjedovog psa kad me vidi, ne zahtjevam od ljudi previše, shvaćam kako je njihov život njihov put makar bio i loš  i da ja nemam niš ta s tim. I .... prvi put sam sama sebi najbolje društvo ...

I, evo, sada bih malo o onome što uredništvo Magicusa najviše muči. Muči vas nedostatak komunikacije na portalu i zašto je to tako.

Ja bih dala svoje skromno mišljenje, mada ne znam da li će koristiti. Ljudi danas vole brzu komunikaciju, navikli su na društvene mreže koje to nude. Vole jednostavnost, vole klikati lajkove, vole upotrebljavati smajliće za izražavanje osjećaja. Ja tu polazim od sebe. Ponekad bih za neki dobar komentar voljela nekog nagraditi srcem u znak podrške. Kad pišem komentar nekada imam potrebu dodati osmijeh da me se krivo ne shvati ili smajlić sa širokim osmijehom ako mi je nešto smiješno. Tako sam od Iride prepisala osmijeh koji se slaže znakovima. Kad želim nekom određenom odgovoriti na komentar moram upisivati njegov pseudonim, itd. Dakle, tu bi najbolji bio sustav funkcioniranja kao na društvenim mrežama. Koliko je to tehnički zahtjevno ovdje, ne znam.

Dalje, možda bi se mogle pokretati diskusije na različite zanimljive teme, mogu one biti duhovne ili aktualne. To bi naravno trebalo propisno, da tako kažem, najaviti i omogućiti vidljive prijave, kao npr. kad se oglašavaju društveni događaji na facebook-u. 

Eto, dragi Magicus, nadam se da sam malo pomogla, ako se još čega sjetim, javim .... !

Happy birthday to youuuuu :))