TKO SU GOSPODARI I ZIDARI NOVOG SVJETSKOG PORETKA PO MJERI NAJRAZVIJENIJIH

Globalnu vlast drže Bilderberg, Trilaterala, bankari i naftaši

Vladaju s više od dvije trećine svjetskoga bruto proizvoda, ratištima, prirodnim izvorima...

Piše Ivo JAKOVLJEVIĆ

Tko su gospodari novog svjetskog poretka (tu je floskulu prvi izrekao Adolf Hitler 1939., a oživio George Bush mlađi na početku svog prvog mandata u Bijeloj kući) na pragu krajnje neizvjesne 2006. godine?
Stari se poredak raspao na dramatičnom razmeđu osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, okončanjem hladnog rata, bipolarizma SAD-a i SSSR-a kao tadašnjih supersila te raspadom Varšavskog pakta, SEV-a, SSSR-a, Čehoslovačke i SFRJ. Novi se razvija širenjem Europske unije i NATO-a na europski sjever, istok i balkanski jug, ali i bujanjem Kine kao zasad treće ekonomske sile svijeta (kao kapitalističke zemlje, još pod vlašću tamošnje komunističke partije) te američko-britanskim ratom za osvajanje iračke nafte preko kojeg cvatu golemi novi profiti zapadnih transnacionalnih kompanija i megabanaka.

Amerika kao kriterij svega postojećeg

Iz američkog interesnog kuta svjetsko se gospodarstvo i politika čine kao da su na unipolarnom rasporedu globalne moći, pod kapom Amerike kao jedine svjetske velesile, koja stoga više ne mora birati sredstva da bi postizala svoje strateške ciljeve. No iz interesnih kutova većine toga istog svijeta, njegovo gospodarstvo i politika poprimaju sve izraženiju multipolarnost i sve neizvjesnije višestrano nadmetanje SAD-a s Europskom unijom, Kinom, Indijom, Rusijom, Japanom i uzavrelim naftonosnim prostorom arapskoga Bliskog istoka i pretežno muslimanske srednje i južne Azije. U igri je, dakle, dosad najviši i sveobuhvatni intenzitet globalnog nadmetanja za prevlast na zemlji, vodi i u zraku u ukupnoj povijesti, s beskonačnim brojem varijabli, mogućnošću poteza i kontrapoteza te s posve neizvjesnim rezultatom i posljedicama u neposrednoj budućnosti, čak i s pogledom samo u sutrašnju 2006. godinu.
Upravljanje sve dinamičnijim tehnološkim, geopolitičkim i geoekonomskim promjenama u sklopu sve globaliziranijeg biznisa i otvorenog višestranog sudaranja - ne samo najmoćnijih i najvećih zemalja svijeta, nego i njegovih kulturno-vjerskih cjelina (prema Samuelu Huntingtonu, »civilizacija«) - prerasta u novi, povijesno neiskušani znanstveni, razvojni i etički izazov. Djelotvorne globalne odgovore na tu vrstu svjetskih izazova više ne mogu davati trustovi mozgova na nacionalnim razinama, pa ni na razini najmoćnijih međunarodnih organizacija, nego - pokazuje to i najnovija praksa - moćni stručnjaci globalnog tipa, koji su izvan svake kontrole (korporacijske, državne, međunarodne), ali koji kasnije, u sklopu svojih službenih dužnosti, svoje dogovore mogu pretvarati u razvojnu ili sigurnosnu strategiju svojih država, korporacija ili međunarodnih ustanova kojima su na čelu (ili će to u njihovo ime raditi mlađi članovi iste »lože«). Na toj karti globalne moći sve je manje mjesta za vrhove vjerskih zajednica: ili su marginalizirani, ili su u užoj konkurencijskoj igri isključeni, ili ih korumpiraju vrhovi globaliziranog kapitala.
Tko su, dakle, glavni akteri zidanja novog svjetskog poretka danas: koja svjetska imena, koje globalizirane kompanije, koje međunarodne ustanove?

Upravljači, gospodari i face s interneta

Prema zadnjoj top-ljestvici globalnoga časopisa Forbes, novim svjetskim poretkom drmaju najveće bankarske i naftaške grupacije, u američko-europskom transnacionalnom vlasništvu, predvođene Citigroupom i ExxonMobilom, u društvu s liderom u globalnoj ponudi energetske i vojne opreme, General Electricom. Te i ostale poslovne adrese s Forbesove liste na čelnim pozicijama udomljuju osobe koje su nekoliko godina njihovi top-menadžeri da bi poslije bile predsjednici vlada, ministri, vodeći bankari ili na čelu MMF-a i Svjetske banke ili Svjetske trgovinske organizacije.
Stoga je toj kompanijskoj top-ljestvici prilično komplementarna top-ljestvica najcjenjenijih poslovnih vođa, koju je za 2005. sačinio globalni Financial Times, na temelju anketnog ispitivanja 954 glavna direktora u 25 razvijenih zemalja i tamošnjih najvećih kompanija i banaka. Među prvih desetero su, naime, ne samo Bill Gates, kao prvo ime informatičkoga biznisa, nego i Jack Welch (koji se iskazao kao glavni direktor General Electrica) i John Brown (koji se proslavio na čelu British Petroleuma). Usput, žene je u tom svijetu svemoći moguće naći samo svijećom.
Ipak, većina njih su najmoćniji upravljači, operativci, u tom novom svjetskom poretku, ali nisu još dovoljno stari i premoćni da bi umišljali i djelovali kao njegovi vlasnici, stvarni gospodari. Imena te vrste gospodara svijeta od vremena francuske revolucije iz 1789. dugo su za širu javnost ostajala pod velom tajne, u sjeni špekulacija da ovi ili oni pripadaju nekoj od masonskih loža, čija je misija zidanje slobodnog svijeta po mjeri kapitala i širenje moći razvijenih kapitalističkih zemalja na sve strane manje razvijena svijeta, radi njegova što jeftinijeg podčinjavanja.
No informatička je era promijenila i te običaje: imena više nisu tajna, pa ni mjesta i datumi njihova okupljanja, nego tajnom ostaje njihov sadržaj, dogovori, planovi. S razvojem interneta ta su moćna imena zaposjela brojne internetske adrese, premrežavajući tradicionalne masonske lože s novokomponiranim imenima globalnih »trustova mozgova«, prema mjestu njihova okupljanja ili prema njihovoj tehničkoj strukturi.

Zidari Sudnjeg dana ili Dana poslije

Tako se dvije najmoćnije skupine, u kojima se manje-više
nalaze i sastaju ista imena moćnika, danas prepoznaju pod šiframa Bilderberg-grupe i Trilateralne komisije. Prva je skupina začeta još 1954., nalazeći se u istoimenom hotelu u Nizozemskoj, a druga 1973. nakon prvog naftnog šoka, okupljajući najutjecajnije ljude Amerike, zapadne Europe i Japana. Među njima su ta najmoćnija i najutjecajnija imena novog svjetskog poretka: od konzultanta za mnoge velike i male ratove i primirja Henryja Kissingera i špekulanta-filantropa koji posreduje u osvajanju bivših socijalističkih zemalja Georgea Sorosa, preko najmoćnijeg američkoga masona Davida Rockefellera, do meštra koji zida novu globalnu naftovodnu i plinovodnu mrežu Dicka Chenneyja, meštra koji ruši sve što mu na tom putu smeta Donalda Rumsfelda, meštra koji preko Svjetske banke smiruje revolt žrtava globalizma Paula Wolfowitza, sve do relativno mlađahna meštra, zaduženog za zidanje Balkanske unije Carla Bildta. Da bi skupni portret gospodara novog svjetskog poretka bio potpun, trebalo bi mu još montirati i glavu novog-starog poglavara Saudijske Arabije, Abdulaha i sliku novog ruskog cara Putina, i trojku najmoćnijih s vrha KP-a Kine.
Oni gospodare s više od dvije trećine svjetskoga bruto-proizvoda, većinom ratišta u svijetu, većinom velikih demografskih promjena i etničkih seobi i »čišćenja« te većinom prirodnih izvora i zagađenja na Zemlji, pa i međunarodnom (ne)pravdom i najnovijim tumačenjima povijesti. Zidaju li novi svijet prema Božjem ili prema vražjem planu, možda će neki spoznati vrlo skoro.