MEĐU POBUNJENICIMA 

Putovanje je bilo ugodno u okružju bujne prirode no nešto drugačije nego je Sara poznavala.Zbunjivalo ju je to što nije srela živog stvora. Nakon poduže vožnje izašla je da protegne noge i uživa u prekrasnom danu. Imala je osjećaj da ju netko već duže vrijeme promatra ali nije se obazirala na to. Znala je da će se pojaviti kad „njima“ to odgovara. Uistinu, ubrzo su ju okružili naoružani ljudi.Vođa drsko,pomalo neuljudno upita.

-         Tko si ti i što ćeš ovdje?

-         Ja sam Sara, pokušavam pronaći Maksa....

-  šaputanje i dogovor među njima.

-  dođi, samo moramo ti povezati oči.

Nije se opirala ni komentirala,nastavak puta prošao je u šutnji. Ubrzo su stigli na odredište, bez riječi poveli su je do Maksa.

-         Drago dijete,čekamo te, znaj brinuli smo za tebe...

Bio je to Maks,stari ratnik i Mandalov prijatelj.Od ganuća nije smogla riječi samo mu je pala u zagrljaj,potekle su joj suze.

-         ne plači,sad je sve u redu,Gor nam je ispričao sve što se dešavalo u federaciji, Oleg je zauzeo sve komunikacijske centre pa smo živjeli u neizvjesnosti,ipričat ću ti sve kad se odmoriš.

-         Pričaj, nisam umorna već radoznala – spomenuo si Gora, gdje je on?....nije mogla da ne upita....

-         On je po dolasku bio prisiljen ostati u Olegovim postrojbama no u prvom izlasku na teren pobjegao je i došao do nas.Ukratko ću ti ispričati što se tu događa...Prije otprilike godinu dana počele su se graditi čudne građevine i vršiti pritisak na nas.Tada je došao Oleg, pošto nismo željeli ući u njegove postrojbe svakodnevno su izbijali sukobi između nas i njih.Na kraju se utvrdio,a mi izgubili svaki pristup komunikacijama pa tako nismo mogli javiti uniji što se ovdje zbiva. Ljudi su počeli tajnovito nestajati, uplašeno stanovništvo je zatražilo našu zaštitu.

-         Znaš li da je Oleg ustvari Had?

-         Jesi li sigurna?

-         Da,potpuno sigurna.

-         Sad nestanak ljudi ima smisla

-         Da vam netko orvori ulaz u utvrđeno podrućje dali bi mogli što postići?

-         Itekako,to nam je jedina šansa

-         Ja se ionako moram vratiti pa ću pokušati, ne mogu vam pomoći drugačije

-         Da se vračaš u zmijsku jazbinu, nikako.....

-         Ne brini mene štiti federacija a nje se on ipak boji

-         Vidjet ćemo, vidjet ćemo....

Ustručavala se pitati za Gora, a Maks kao da joj je čitao misli.

-         Gor je na terenu, baš će se obradovati kad stigne, svakodnevno po dolasku pitao je ima li  naznaka da si stigla.

Ignorirala je njegov komentar dok joj je srce uzbuđeno udaralo.Od odlaska sa Ciriona sve više misli na Gora.Dugo je imala svoju ljubav pod kontrolom ali sve više tu kontrolu gubi. Imala je osjećaj da on ipak nešto osjeća za nju. Na neki način bojala se susreta kolko god ga je željela. Saznala je mnoge stvari koje su se dešavale na Zemlji a ona je ispričala zbivanja u federaciji.Bližila se večer, konačno je stigao Gor sa svojim prijateljima.