O FENOMENU STRESA

O fenomenu stresa u kontekstu zen/tantra duhovnosti (II dio)

Zen/tantra duhovnost ozbiljuje mogućnost ČISTOTE UMA/TIJELA. Uz supremni soteriološki cilj ima i niže svrhe. Jedna od njih je ozbiljenje harmonizacije različitih tijela čovjeka, stvaranje uvjeta zdrave ljudskosti i zdravosti života. To jest in nuce i ozbiljenje zdrave psihike, zdrave duše. Takva psihika i duša postaju zaštićene i imune na sve uzroke koji stvaraju stresne situacije u čovjeku. Čisti um/tijelo spontano reguliraju svaki odnos spram svijeta, svaku egzistencijalnu situaciju spontano spiritualiziraju i odbijaju djelovanje negativnih energija.

Čisti um/tijelo šire pozitivne energije koje su i štit i blagoslov kao duhovno darivanje svim manifestacijama života u blizini čovjeka kao ozbiljenog duhovnog bića. Stres se jednostavno ne može pojaviti. No to ne znači da je nemoguća i duboka bol. I ona se nužno pojavljuje u životu, ali ona odlazi kako dođe, ona je samo prolazna formacija u tijeku svijesti. Jer čisti um/tijelo ne vezuje se uz nijednu pojavu, bila ona ugodna ili neugodna, željena ili nepoželjna. Nevezanost i budnost svijesti prati svaki životni čin, svaku misao, želju, senzaciju etc. etc.

Čisto tijelo ne može biti uprljano, čisti um ne može primati ono tamno i loše, ma kako se to nametalo umu/tijelu. Stres i sva druga psihopatologija nema pristupa svetosti čistog života. Duboki duhovni mir iz duhovnog tijela emanira i transparira kroz sva druga niža tijela, sve do grubotjelesne konstitucije korporalnosti. Iz čovjeka zrači aura svjetlih energija koje razbijaju kvante/atome tamnih energija iz kojih zapravo nastaje i stres. Jer stres nije samo reakcija organizma ili psihe na neke utjecaje. Posrijedi je unutarnja dinamika bića koja održava/generira nečisti um/tijelo. Takva dinamika pokreće neduhovnog čovjeka da misli, govori, čini, doživljava etc. sve po mjeri svog nečistog bića/života. On «želi» stres etc. iako toga nije svjestan. On se hrani nečistom hranom – mentalno u umu, tjelesno u materijalnoj hrani – on se hrani nečistim emocijama etc.

Svaka psihoterapeutika koja nije bitno duhovno usmjerena samo prividno zaliječuje. Ona trenutno ublažava patnju, trenutno uspijeva i ustvari kozmeticira. Ona samo površinski spriječava da energetski PANACIDUM razara čovjeka iznutra, kao «kiselina» uništava a pritom umišlja da je njezina metoda ono što vodi stanju potpunog izliječenja, da je «univerzalni lijek» (PANACEJA). To je bitna proton pseudos psihoterapije u cjelini. Psihoterapijae treba postati duhovna disciplina i uključiti u sebe i duhovnost zen/tantre.

Uoči Uskrsa, godine 2002. dr. sc. Jadran Zalokar

----------------------------------------

U Rijeci, 01.10.2008.godine        Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/