Eva

Kakva žena želim biti?

Gledam temu mjeseca i pitam se: kad bih moga birati, koju epohu bih izabrala i koji ženski lik iz ljudske povijesti?

Ispada da bih najradije bila Eva. Eva, iskonska žena, prije nego li je otkrila stid i ostale inhibicije. Jabuku iskustva ili iskušenja sigurno ne bih odbila. I šta bi bilo? Ništa, sve bi se ponovilo, jer ljudski rod je trebao i morao krenuti stazom osobnog iskustva i rasta.

Ali zamislite; prva otkrivati ljudska iskustva, prva otkrivati i zanos i strah, kakva privilegija. Prva započeti ispisivati knjigu kolektivnog iskustva i pamćenja ljudske rase, prva postaviti kamen temeljac kolektivnom nesvjesnom.

Ispričat ću vam kako sam prvi put osjetila šta znači biti žena i kakvu moć imam u sebi.

Čekala sam na željezničkoj stanici svog rodnog gradića vlak za Zagreb, jer sam odlučila pobjeći što dalje od mentaliteta male sredine koji me gušio. Išla sam se upisati na fakultet. Najedanput se pored mene stvorio dečko koji se uporno gurao u moj život, odlučan da me ne pusti samu u "Veliki grad" (iz njegovih usta su izlazile riječi mog oca i to me osupnulo), da mi pokaže da ozbiljno misli izvadio je iz džepa kartu za Zagreb. Naumio me je pratiti, a ja sam ga pustila da radi šta hoće.

Nismo bili par, vidio me na slici svoje rođakinje, moje kolegice i otada uporno pokušavao "provaliti" u moj život. Bio je simpatičan, ali ja sam imala druge planove i nisam bila zaljubljena.

Put je protekao u stalno zapinjućem razgovoru.Ja sam zaprepaštena vlastitom hrabrošću da se suprostavim vlastitom ocu i ipak upišem fax, vrtila u glavi kombinacije i scenarije mogućih preživljavanja, a Martin me pokušavao uvjeriti da odustanem i odem s njim u Južnoafričku republiku kamo se on spremao i samo čekao papire. Bio je to pustolovan prijedlog, ali više mi se sviđala moja vlastita pustolovina bez tutora, ljubomore, kontrole i posesivnih ispada. Od toga sam pokušavala pobjeći.

U Zagrebu smo nakon mojeg upisa otišli na ručak, na njegov prijedlog i on je taj ručak galantno platio. Odlučili smo se vraćati zadnjim vlakom, htjeli smo maksimalno iskoristiti ovaj mali bijeg, pa smo krenuli prolunjati gradom. U jednom trenutku, sunce se već polako klanjalo prema zapadu, predložio je da se odmorimo uz film u obližnjem kinu Lika. Pošto su me noge boljele, pristala sam, tajeći da zbog strogosti mog oca nisam nikada bilau kinu.

U kinu je u tom trenutku bio na rasporedu film EVA. Malo sam znala o filmovima i nisam pojma imala u šta se upuštam. Veliki ekran me je opčinio. Taj ogromni prozor u čaroliju, glazba u polumraku kina, ostali posjetitelji posve tihi, uvučeni u igru na velikom ekranu kao i ja. Sjedili smo u zadnjem redu, tada još nisam znala da je zadnji red u kinu "ljubavnički" red.

Martinova ruka je smišljenom spontanošću kliznula na moje rame, drugom je šarao po dlanu moje ruke koju je držao na svojim koljenima. Nevješt, letimični poljubac me je zbunio, smetao, htjela sam gledati film, uživati u svom prvom kino-iskustvu.

Na ekranu je mlada plavokosa studentica zavodila svog profesora. Mlada i svježa k'o rosa, a profesorova supruga, majka njihove dvoje djece mudro prati tu igru zavođenja i u jednom trenutku demonstrira naivnoj ljubavnici šta zrela žena može i zna.

Ni dan danas ne znam koji su glumci igrali tu vječnu igru života na ekranu, samo znam da mi se u jednom trenu pažnja sa ekrana otkinula i svrnula na nešto što se zbivalo u meni. Dlan po kojem su šetali Martinovi prsti je počeo gorjeti, a toplina mi se širila cijelim tijelom. Kad su mu ruke dolutale na moje dojke, on se počeo tresti, a ja sam shvatila da sam posve mokra i zabrinuto se pitala kako ću izaći iz kina.

Film je završio, a ja sam bila zbunjena reakcijom svog izdajničkog tijela, a on s još uvijek tresao pored mene. Oboje smo bili tako mladi i tako nevini. Poput, Eve na platnu pred nama, otkrivali smo u mraku tog kina svoju tjelesnost, samo dodirima. Sa današnje perspektive bilo je to vrlo čedno, a ipak veličanstveno.

Nisam bila zaljubljena u Martina i nisam bila spremna mijenjati svoje planove. Ipak, uveo me je u svijet čula na vrlo nježan način i na tome sam mu zahvalna. Osjećajući svaki drhtaj njegovog tijela sam shvatila kolika može biti moć seksualnosti. I shvatila sam da je očito vrlo pomno isplanirao svaki detalj tog mog prvog, nezaboravnog dana u Zagrebu. I nisam mu zamjerila, bila sam silno polaskana.

Zbog ovog sjećanja na prvo tjelesno buđenje, ja bih izabrala biti Eva. Ne Eva iz filma, Eva iz Postanka.

Utirati put hrabrog iskušavanja Života, mora da je veličanstveno.

A možda se Pramajka Eva reinkarnira u svakoj ženi pomalo.Možda su žene zaboravile svoju moć, možda su to zaboravili i muškarci, pa se odnosi spolova pretvaraju u ropske odnose bez radosti.