Kada sam pročitala što je tema ovog mjeseca, prvo sam pomislila, o ne, opet sve iznova. Međutim, zahvaljujući našoj Rei, počela sam konačno čitati tekstove Lazareva, i shvatila da je možda pristiglo vrijeme da ih prihvatim s razumijevanjem. Ne moram niti reći, da su me na polici u knjižnici dočekale tri knjige tog zanimljivog autora.I počeli su mi se odmotavati mnogi filmovi,kroz misli, riječi i dijela, koje sam činila,što svjesno, što nesvjesno.
Još uvijek sam u dilemi, da li je kontakt s meni "energetski suprotnim" ljudima potreban ili nije, da li mi je verbalni konflikt škola ili teret mojoj budućoj karmi, ali, dok gostujem u ovozemaljskoj školi takve situacije ne mogu izbjeći. Ali niti ne trebam srljati, jer iza svega ostaje osjećaj istrošenosti a ne ispunjenosti.U stvari, sretna sam kada uspijem zaobići energetske strelice, i pažnju usmjeriti na nešto pozitivno.
Da sve ne bi ostalo na riječima, jer većina nas i kada priča o skidanju maski, ostaje zacementirana iza istih maski,odlučila sam podijeliti s vama jedno moje, usudila bih se reći, duhovno iskustvo, slikovno proputovanje kroz energetski omotač, ili auru.
Kako sam po prirodi znatiželjna, i volim istraživati, poželjela sam poslikati i vlastitu auru,sada davne 1999.g., neposredno nakon Reiki inicijacije. Zanimalo me, što ja to osjećam, kakve će se boje prikazati,hoću li biti radosna kada ugledam svoju auru ili razočarana? Ukazala mi se prilika i na Sajmu ezoterike u Zagrebu, pomoću Kirlianove fotografije došla sam do novog iskustva.
Možda će ove slike nekoga ostaviti ravnodušnim, možda će se netko jednom prisjetiti što radimo sebi, kada su nam odabrane emocije nezadovoljstvo,tuga,ljutnja i bijes.
1.slika
Prva slika aure,poslikana na Sajmu ezoterije u Zagrebu 1999.g, godinu dana iza Reiki inicijacije. Neću opisivati što koja boja znači, nego ono što sam ja na poleđini slike navela kao svoj osjećaj: mir, radost,vizije, okupacija na temu Atlantide i ezoteričnog, unutarnji razgovori s anđelima i duhovnim vodstvom.
2.slika
Druga slika poslikana sedam mjeseci kasnije. Fizčka malaksalost,osjećaj da nešto nije u redu, jetrene probe su bile neznatno povišene, čest osjećaj razdraženosti i potisnuta ljutnja vezana uz partnerske odnose i posao.
3.slika
Nakon intenzivnijeg "rada na sebi" kroz Reiki tretmane, osjećaj mira i ljubavi snažniji, kako sam tada napisala na fotki" slijedim svoj put uz pomoć više nebeske sile". Ljutnja i bijes još uvijek krčkaju negdje duboko potisnuti.
4.slika
Nakon pet mjeseci, snažnih unutarnjih previranja, izražavam glasno ljutnju i bijes, potreba za udaljavanjem od ljudi i situacije. Sve češće dolazim u konfliktne situacije, osjećaj iscrpljenosti na svim nivoima, mentalno, emotivno, fizički.
Duhovno ne znam gdje sam.
Slika je poslikana nakon 24 h dežurstva i smrtnog slučaja na odjelu intenzivne njege.
Maska: osmijeh, da izgledam ljepše:)
5.slika
Bolovanje.Totalno iscrpljena, zabrinuta zbog zdravstvenog stanja, dijagnosticiran mi je hepatitis nepoznate etiologije.
Ljuta na sebe, okolinu, Reiki, anđele, Boga.
Osjećaj bezvoljnosti, apatije, prospavala sam dane i dane.
Kroz pet mjeseci mirovanja, dijete, prakticiranja Reikija prvog stupnja, zdravstveno stanje se stabiliziralo. Smršavila sam 15 kg, i svi su govorili "kako super izgledam" jer sam i tada koračala s osmijehom na licu, ali i to je to bila samo - maska.
Kroz taj period, koji danas tumačim kao dar, ispraznila sam se kao posuda u koju je konačno moglo pritjecati Svjetlo.
Intenzivnije zapisujem poruke dobivene kroz stihove.
Kasnije nisam više slikala auru.Ovaj prikaz je moje stanje kroz godinu dana, međutim ima dana kada mijenjam boju energetskog omotača turbo brzinom, ima dana kad sam više u svjetlosti, ima dana kada se javlja crvenilo s rupama. Blagoslovljena sam jer danas mogu osjetiti kada energetski tonem, tada se povučem na svoj osoben način i punim se, Reikijem, meditacijom, dijetom, knjigama. I kada sam opet svoja, krenem među ljude.
Bog/Boginja, Univerzum, anđeli me ne napuštaju nikada, vjerujem da se i kroz mene raduju ovakvom svjesno-nesvjesnom maskenbalu. Boja aure ionako ovisi o mojoj trenutnoj usklađenosti na odabranu frekvenciju.
Uglavnom, poanta cijele priče bila bi, navukli mi osmijeh na lice, pisali najslatkoriječitije komentare i tekstove, energija koja je naizgled potisnuta i zamaskirana, osjeti se, i uvijek se pitam, osjećaju li i drugi ljudi svijet na način na koji ga ja osjetim i doživljavam?