Već tri dana ležim bolesna sa upalom grla, sinusa i temperaturom, vjerujte mi to nije baš lijepo imati ljeti. Da bi spriječila temperaturu uzela sam paracetamol, najprije jedan pa drugi ( tu sam već otekla) pa treći, četvrti……kad sam napokon shvatila da je vrag odnija šalu i da nešto nije u redu. Oteklina se počela širiti mojim dražesnim lice…..dovraga…..mislim se …..pa kakvo me ovo čudovište promatra iz ogledala….ne, to nisam ja……ja nisam elefant women…L((

Jutros sam se digla iz kreveta u neprepoznatljivom stanju, oči se stisle, lice nabubrilo, sve me češe, bila sam crvena kao „Crveni mundir“ iz onog starog stripa  i onda…….počela sam plakati……ne zbog vlastite nakaznosti ne….nije gubitak ljepote ono što sam plakala…..iako bili bi zanimljivo da sam se slikala i to spustila na portal pa da vidimo što bi ste onda rekli, jesam li još uvijek tako slatka..:((

Shvatila sam kolika sam ja kukavica i koliko se bojim za vlastiti život. Ogledalo mi nikada, dok sam bila zdrava nije govorilo da sam kukavica a gle sad,……viče ko ludo….čikinice jedna, gdje si sad…….malo bolesti i već se vidiš mrtvom…ha…..jel istina?......

Je istina je…..bojim se bolesti, patnje…..ne želim u bolnicu i ne želim se družiti sa doktorima. Otvaram google i tražim bolesti…….crveni vjetar, koprivnjača, ubodi krpelja, menengitis…….negdje moram naći svoju boljku……samo da ne umrem…..jer u doktore već odavno nemam povjerenja…..sama ću ja to, ja ću njima reći što mi je…

Od straha više ne idem pred ogledalo da ne bi vidjela slonicu….ili možda zaista vidim sebe ali se ne prepoznajem…..možda ja jesam žena – slon……

Slonica, troma i spora, svašta bi htjela ali sporo stiže na odredišta, uvijek tri koraka iza ostalih.

Surla mi je doista u katastrofalnom stanju i ne znam kako da je dovedem u normalu.

Jedino ne znam kakav je mozak i um u slonice pa sam povirila na google i evo što sam našla:

„Slonovi su vrlo inteligentne životinje, što i ne bi trebalo biti čudno s obzirom na veličinu njihova mozga. Najveći su kopneni sisavci i žive vrlo dugo - od 60 do čak 90 godina, ovisno o spolu životinje. ( ako mi je mozak natekao kao lice možda ni sadržaj nije za zanemariti)
No ono što čovjeka fascinira je njihovo pamćenje. Imaju ogromno pamćenje i vrlo živo pamte sve što im se ikada dogodilo - i dobro i loše. Dokazana je njihova sposobnost suosjećanja, nevjerojatna. Pamte gdje su ostaci uginulih iz njihova krda te ih čak i obilaze, kao velika obitelj, i nježno gurkaju kosti uginulog. Takav običaj nije nigdje zabilježen u životinjskom svijetu. Ako su sposobni suosjećati, onda su sposobni i osjećati bijes. A kada su bijesni onda se osvećuju.( istina je da pamtim sve kad hoću a i jako sam dobra u zlopamćenju svih uvreda koje su mi nanešene, nikako da ih izbacim iz glave)

A slonovi pamte. Jako dobro. Oni slonovi koji su u to doba bili mali, sada su zreli slonovi. Slonovi koji pamte što je čovjek učinio njihovim majkama, očevima, braći, sestrama. Koji pamte klanje, pucanje, čupanje kljovi. Bijesni slonovi. Slonovi koji se, vjerovali to ili ne, osvećuju. A ne staju dok ne ubiju. Iz razgovora sa pripadnicima plemena Massai i plemena "šaptača slonovima" saznaje se da su uvjereni u to kako slonovi napadaju iz osvete. Oni se ne brane - jer se nemaju potrebu braniti s obzirom da  u životinjskom svijetu nisu plijen.“ Oni se osvećuju. ( ovdje prestaje sva moja sličnost sa slonovima, ne ubijam iz osvete, ne tučem se iz osvete samo napuštam bojno polje podvijena repa jer čovjek ipak ima prirodnog neprijatelja a to je njegov bližnji a ponajveći neprijatelj je ON sam sebi.)

U nadi skorog ozdravljenja i povratka stare face u ogledalu pozdravlja vas vaša Saturnica..:))