Što je duhovnost?Puno sam o tome čitala,ali sada kad hoću nešto o tome napisati nastaje problem.Recimo, duhovnost je moj put do mene same i moje povezanosti s višim ja,moje povezanosti  s  Bogom u meni.Duhovnost je suprotnost od materijalnosti vanjskog svijeta ,suprotnost je od svijeta koji me okružuje i u kojemu vladaju ovisnosti svakakve vrste.

Što sve nije ovisnost?Sve ovisi o mjeri.Možemo nešto voljeti,a o tome ne moramo biti ovisni.Čega se lako odreknemo,o tome  nismo ovisni.Čim upadnemo u apstinencijsku krizu,ovisni smo.To je po meni kriterij.

Duhovnost je različita od svjetovnog života. A pogotovo od današnjeg vremena u kojem vladaju ovisnosti.Duhovnost je sloboda,a ovisnost je ropstvo.Današnje vrijeme je vrijeme neslobode.Što nas sve zarobljava,udaljava od nas samih?Ma ne,mi bježimo od sebe samih u strahu i panici.Kako ne bi bili sami sa sobom,nastojimo to izbjeći na sve moguće načine. Droga,cigarete,alkohol,hrana,televizija,Internet,

rad,vježbanje.To su sve bjegovi od samih sebe.Biti sam sa sobom je bolno,to postaje patnja.Kad si sam onda naviru osjećaji koje ne želimo,osjećaj tuge,povrijeđenosti,uvrijeđenosti,krivnje,srama,tjeskobe,

bespomoćnosti.

To je kao gejzir,kao da otvoriš pipu a oni samo naviru.Kad si ranjiv,slab,kad patiš,suočavaš se s tim,ne potiskuješ i ne  zavaravaš se,onda si na pravom  putu do samog sebe.Pustiti se treba tom bolu,patnji,neka traje, traje.Proći će.Samo da ne krenemo već utabanim putem i ne uzmemo neku svoju „pilulu za sreću“.Pilulu koja nas automatski udobrovolji.Promijeni i potisne naše loše raspoloženje,bol, i  umrtvi patnju.To ne mora,ali  i može biti prava pilula.To može biti i mobitel kojim zovemo prijatelje,poznanike.,samo da čujemo neki glas koji  će nas i ovaj put spasiti od propasti,od nas samih.Možemo otvoriti frižider i potamaniti sve slatko u njemu ili upaliti TV.Gledati sve ono smeće koje nam se servira.Uzeti flašu vina ,rakije ili uzeti čak  knjigu i čitati,i to može postati ovisnost.Totalno se prebaciti u neki novi svijet koji nema veze s nama.Da ne pričam o kupovinama i o shopingu kud danas vikendom ljudi idu, umjesto u prirodu,na izlete.Danas nam je svaki trenutak života ispunjen,dobro isplaniran,popunjen silnim obavezama da nema ni trunka mogućnosti da upadnemo u neko čudno stanje koje navali na nas kad smo sami sa sobom.Posao,koliko samo sebe dajemo u posao.Govorim ovdje o radoholičarima,ljudima koji žive za posao.O njemu misle 24 sata na dam i ne dopuste si ni malo odmora,a kamoli uživanja.Problem su im godišnji odmori ,jer se  onda prekida manijakalni tempo i postaju upućeni sami na sebe.Ovisni smo sve više i o buci.Gdje  god odemo trešti muzika.Ta buka je onaj malter koji popunjava i zadnje rupe,zadnju mogućnost da nešto isklizne i pojavi se u svijesti. Trešti na plaži,odeš u neki trgovački centar, na WC, čak i tamo muzika.

Mi danas nemamo vremena biti svoji,potražiti Boga u sebi,nemamo vremena za duhovnost.Ovisnosti nas sprečavaju da dođemo do sebe.Što smo ovisniji i manje slobodni,to smo udaljeniji od Boga.Treba nam  mir i tišina i slušanje.Ono  važno što trebamo znati dolazi iz nas,iz našeg nesvjesnog iz naše podsvijesti,ne iz bučnog i nametljivog svijeta.Slušanjem samih sebe stupamo na duhovni put,a ne slušanjem drugih oko sebe koji nam nameću svoje istine u koje ne smijemo niti posumnjati.Oni nas zarobljavaju,nameću nam uloge koje njima odgovaraju i njima olakšavaju život.

Ne zanima me religija,ni  crkva kao institucija koja posreduje između mene i Boga.Zanima me samo moj odnos s Bogom.To za mene znači ljubav prema sebi i traženje božanskog središta u meni.N a meni samoj je da dođem do njega.A to mogu jedino okretanjem k sebi,ljubavlju prema sebi,suočavanjem sa svim svojim bolovima,patnjom,strahom,tugom, i   oslobađanjem od svih vanjskih okova,ograničenja , ovisnosti društva u kojem živim.Za mene je duhovnost približavanje Bogu u meni.A to jedino mogu sama.To je samotan put.Nije jednostavan,bolan je ,pun patnje i neugode.To je put oslobođenja od svih nametnutih obrazaca,programa.Samo kidanje obrazaca izaziva i osjećaj krivnje.Zato je taj put i put suočavanja s krivnjom i oslobađanja od nje.Najlakše je reći,ja ne mogu,to je teško,to je bolno,to je neugodno i prepustit se raznim ovisnostima koje trenutno olakšavaju patnju i osjećaj krivnje.Put duhovnosti nije lagan put.To je put na kojem se suočavamo s raznim demonima koji su u nama i koji nas iskušavaju,nastoje nas skrenuti s tog puta.Duhovnost je put dolaska sebi.Upoznavanja sebe.Oslobađanje od  svega nametnutog.Duhovnost je i kidanje štetnih veza,oslobađanje od ovisnosti i dolaženje sebi i svome božanskom središtu.Odbacivanje  svega što nas ometa,što nas drži zarobljenima u svijetu obmana i ovisnosti.Duhovnost je put ka slobodi.Slobodi od svega što nas sputava,što nam se silom nameće,što nas prisiljava da se udaljavamo od samih sebe i Boga u sebi i svrhe zbog koje smo rođeni,zadatka koji smo došli obaviti ovdje na Zemlji.A to je najteže i postaje sve teže  i teže što svijet postaje sve mračnije mjesto za življenje.