Na putu kroz život mnoge se staze nižu
I put nije utaban, nije ravan
Na raskrižju staneš i pitaš se kuda
Netko ti kaže:" Idi ravno,"
A drugi:"Ma samo krivudaj!"
Nedaj se zbunit
Unutarnji glas poslušaj
Znaj, hodat ćeš uvijek stazom pustom
Ne brini, tako se najbolje čuješ
To je put u duhovnost.....
Ne treba ti ništa do vjere da ti to možeš
Nije to droga o kojoj ovisiš
Ona je sredstvo sa kojim ono što tražiš postižeš
Ne , opijeni nećeš biti
I suza ponekad će kliznut niz lice , al blistat....
Nek more se pjeni
Nek dižu se vali
I vjetar nek bjesni, nek njiše i baca lađu
Na svom si putu izgradio svjetionik
Otvorenih vrata ti sklonište nudiš i svjetliš...
Ponosno stojiš na hridi dalekoj, po danu i noći
Tko do tebe doprijeti želi, istom će stazom lutat
Iako sam , ipak će biti s tobom u društvu
A pogled sa vrha na kojeg se teško popet
Uistinu je divan, naprosto veličanstven....
Duhovnost postići, izdići se iznad svega
Biti svoj, a ipak dio svijeta
Postići će onaj koji put ne zna, ali ga uporno traži
To je kao iglu u plastu sijena tražit
Odjednom se ubost se i osjetiti vlastiti okus krvi....