DUHOVNO I MATEIJALNO

Duhovnost bi trebala značiti ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrotu, vjernost, postojanost.

Duhovan čovjek – tko je to? Nekad se mislilo da je duhovnjak svećenik, da su to bili Isus i Sveci.

O tom da je svećenik bio i trebao bi biti osoba puna ljubavi i razumijevanja za čovjeka, bez sklonosti ka zgrtanju materijalnih dobara, no svi dobro znamo da to nije tako nikad bilo nit će biti. Jedini svećenici lišeni materijalnih briga su oni iz serije “Dolina dunca” i  “Najbolje godine”.

No ovo nije priča o svećenicima.

 

Neki ljudi miješaju duhovnost, pobožnost i licemjerstvo jer nemaju pojma što je što. Idu   redovno u crkvu, kunu se da vjeruju u boga i u “božije ime” djeluju. Nekad su to zločesti poslodavci koji mjesecima ili nikad ne isplate plaću, nekad su to osobe koje hine prijateljstvo dok vas ne prevare ili pokradu.

Neki jednostavno misle i vjeruju da su duhovni jer nemaju pojma što je duhovnost. Neki od njih poistovjećuju religiju sa duhovnošću, a nisu sigurni ni što je religija.

 

Dans se misli da je duhovna svaka osoba koja pripada nekoj grupi, sekti, netko tko je prošao neki ezoterijski tečaj. I tako je nastala poplava “duhovnih” osoba koje se bave svim i svačim, od astrologije do tarota, od iscjeljivanja do regresoterapije, preporađanja, rašljarenja.

Svi misle da su dobili Božiji dar (istina kroz neku inicijaciju ili tečaj), ali da taj novi talent treba i iskoristiti. Neki su skromni, naplate uistinu neki sitniš, neki se zadovolje “daj koliko možeš ili želiš”, no takvih je malo. Velika većina ima svoju veliku cijenu, jer su nešto “jači” i mogu sve probleme ovog svijeta riješiti samo ako dobro platite. Reklamacije ne uvažavaju!

Pod pretpostavkom da su u nekom trenutku osjetili u sebi ono što dolazi kroz duhovnost – ljubav, dostojanstvo i skromnost, miris i zov novca ih je ipak poveo stazom materijalnog.  

 

Dugi niz gopdina sam u alternativi i ne mislim da sam zbog toga duhovnija od moje prijateljice Vesne koja je puna ljubavi i razumije

vanja za svakoga, u svakom trenutku spremna pomoći i dati maksi

mum, nikada ničim nije pokazala da joj je krivo što je netko kupio novi auto, što je netko kupio još jedan stan ili vikendicu. Zadovoljna je onim što ima.

Eto to je za mene duhovna osoba.

 

Dugo mi upadaju u oči silni oglasi po novinama, na tv i “posvuda” gdje se oglašavaju crni, bijeli i crveni magovi. Oglase nitko naravno ne kon

trolira jer u nas nema takvog zakona, oglašivače nitko ne kontrolira, pa su “duhovnjaci” otkrili zlatni rudnik iz kojeg kopaju i kopaju zlato i dragulje.

Netko će reći da su ovce za šišanje, pa tko nasjedne neka i plati. No, ponekad čovjek misli da nema izlaza, pročita oglas i misli da je našao ono pravo rješenje.

 

Ispričala bih o jednoj takvoj “duhovnoj” osobi, koja je vjerojatno sigurna da je duša od čovjeka.

 

Jednom godišnje na jednoj lokalnoj tv postaji gostuje jedna  gospođa koja od srca pomaže, a pomaže i besplatno ako je netko u nevolji i nema čime platiti.

I onda u emisiji nastupe dvije tri osobe koje su zahvlajujući njoj spašene i zauvijek zahvalne (svaki puta su to iste osobe).

I na kraju prikaže telefonski broj na koji možete s njom kontaktirati.

 

Gospođa je tako mila i draga i puna ljubavi prema ljudima da mi je nešto zvonilo za uzbunu.

Zato idući dan nazovem njezin telefon. Javi se gospodin, koji kaže da je on gospođin suprug, da je ona zauzeta, ali mogu s njim sve dogovoriti. Onda pitam kako da dođem do gospođe, koja je cijena i tako dalje. On ljubazan, ma pravi tajnik, kaže da prvi kontakt košta 200 kuna, a ako se utvrdi da ja imam problem bilo koje vrste onda ću se dogovoriti o cijeni sa gospođom. Kaže da je najbolje da napišem pismo i opišem svoj problem, da u pismu napišem ime i prezime, datum rođenja (i mjesto) s kim živim, imam li kuću ili stan, da li imam auto i kakav, godina proizvodnje, regisgtarski broj i broj motora i naravno da li radim i koliko zarađujem (isto treba napisati i za ostale članove obitelji).I naravno, u pismo neka stavim 200 kuna.

 

Sad se treba upitati što će im svi ti silni podaci ako ne da odmah znaju s kim imaju posla, da znaju odrediti cijenu (i vjerojatno unaprijed nap

latiti). Tu završava priča o dobroj i duhovnoj gospođi koja ima Božiji dar da pomaže ljudima.

 

Kada bi bila u pitanju samo ta gospođa ne bi bilo vrijedno o tome pisati i razmišljati. Na žalost takvih je puno, puno – previše i sve više.

 

Na kraju moram reći kako mislim da nitko nije apsolutni duhovnjak, da svi imamo svoje mane i vrline, greške i grijehove. Bitno je sjetiti se kada pogriješimo, ispraviti ako se može, pokajati se i paziti da se pogreška ne ponovi.

Svi drugi koji hodaju uokolo sakupljajući oko sebe ovčice, koji pričaju o silnoj ljubavi prema Bogu i čovjeku, žive u iluziji duhovnosti.