Čim sam dobila poziv od Duhovnog univerziteta Brahma Kumaris, instituta za cjeloživotno učenje, a ja sam cjeloživotna učenica, odlučila sam se pridružiti 4-dnevnom skupu na Ižu. Osim što možete uživati u meditacijama i uživati u bogatom programu, volim biti na otocima, radi čistog mora. Iako sam imala temperaturu dan prije zbog dišnih problema, riskirala sam i otišla, jer na moru mi može biti samo bolje, zbog divnog zraka (čim se približite moru neusporedivo je bolje nego u zagađenom Zagrebu). Rano ujutro smo se našli nas 40-ak u autobusima, a na Ižu nas je bilo cca 90 ljudi, iz raznih naroda, od ex-former Yu, Indije, Rusije, Njemačke i mnogih drugih zemalja. Vrijeme je bilo fantastično, a nisam ni sumnjala, jer nam je tako suđeno, čim je neki projekt duhovno usmjeren. Cijelo vrijeme sam slušala Vede na CD-u, a ionako kad ne spavam dosta (7 sati), nisam za druženje ni raspoložena. Uživali smo na putu do Zadra i Bršnja, gdje smo stigli trajektom na Iž, koji je presladak mali otok, baš za moj ukus (masline, mediteransko bilje, crkva iz predromaničkog doma iz XI.st. za koju sam kasnije saznala na žalost). Po meni i na Ižu ima previše civilizacije, kafića i dućana, jer volim osamu, mir i tišinu, a užasavam se mjesta natrpanih kafićima. Inače, mala kritika: zadnji dan sam kupila vodu u dućanu i prodavači su me pustili samu iako nije bilo kupaca, vaditi bocu iz paketa, a onda mi blagajnica nije uzvratila 70 lipa, a da se nije ni ispričala. Mislim da je ovako nešto nedopustivo.

Pohvale organizatorima – vrlo sadržajan program koji traje od čak 4 do 22 sata dobili smo Internetom u formi rasporeda, ali nije bilo nužno pridržavati se baš svega – eto primjera prvog dana: od jutarnje meditacije Amrit Vela u 4, nakon koje je u 4,45 kava i čaj, tišina, meditacija, pa u 5,45 vježbe za tijelo, u 6,30 meditacija, u 7 jutarnja nastava – murli, u 9 doručak. U 11 počinju predavanja Geoffa Marlowa, poslovnog savjetnika, predavača, izvršnog coacha i učitelja meditacije, u 13 je ručak. Od 14 do 17 je slobodno vrijeme, kojeg smo koristili za plažu i šetnje, u 17 je kava – čaj, u 17,30 je ponovno seminar Geoffa, u 19 je meditacija, u 19,30 je večera, u 20,30 je poseban program, a u 22 sati je odmor, počinak, kako je zgodno napisano Divine rest.

Moram reći da je hotel Korinjak jedini na Jadranu (poslije sam čula da još jedan negdje postoji) koji služi samo vegetarijansku hranu, i to po sistemu self – service, a vlasnik je jako uslužan, brižan, spava vrlo malo, brine se da sve bude u redu, kako bi trebali biti profesionalni svi turistički djelatnici. Tijekom ljeta posebno tu dolaze poznati iskusni predavači raznih duhovnih disciplina, od yoge, tantre, meditacija, masaža, pjevanja, trance dance, slikanje, bachove kapi, samoiscjeljenja, zdrava hrana, itd. itd. uglavnom iz Hrvatske, i da imam novaca i toliko slobodnog vremena, provela bih po relativno niskim cijenama odmor ovdje (ne smijem tu osobe te nabrajati radi reklame). More je čisto i malo hladnije, kako ja volim, jer je onda bolje plivati. Jedino nema sitnijeg šljunka, nego je u moru oštrije kamenje, pa iako sam bila u gumenim šlapicama za more (Rei hvala na daru), malo sporije ulazite. Ali zato je more tako super da uživate cijelo vrijeme, a nije ni duboko uz obalu gdje imate stazicu za ulazak.

Najviše mi se sviđa terasa gdje smo jeli, ogromna s puno stolova, a sudionici su sami dvorili po sistemu prijave za rad u kuhinji (što sam već vidjela na velikim skupovima i u Hare Krishna hramu) da par osoba dobrovoljaca dijeli raznu hranu za spojenim stolovima. Hrana je bila za 5, ali najbolja vege hrana je svakako koju sam ikad probala u Hare Krishna hramovima, koja je posvećena.

Kako mi je prvi dan bio krizni – zbog neispavanosti, puta, umora, temperature itd. drugi mi je bio puno bolji, pa sam kao pravi Blizanac bila u svom elementu, raspoložena i pričljiva. Na skupu je bilo najrazličitijih osoba, što jako volim radi raznovrsnosti. Navečer sam imala krizu (dugo godina radim i jurim s virozama bolesna, pa se sad to sve osvećuje) s temperaturom, pa sam išla tražiti pješice doktora koji je 10-ak min udaljen od hotela. Nije ga bilo, pa sam mu ostavila poruku na GSM koji piše na vratima. Javio mi se tek 3 dana nakon kad sam već putovala za Zg, i rekao da je morao u Zadar – pa računajte da na otocima možete i umrijeti slobodno ako nemate sreću naići na nekog liječnika (?!?!?!). Moram reći da me spasio dr. Raj, Indijac, koji je specijalist ayurvede. Kad bih morala birati kome bi dala život u ruke, to bi bilo onima sa znanjem ayurvede i yoginima, te šamanima. Čim su rekli dr. Raju da mi je zlo, on je već smixao neku tekućinu, rekli su mi, i odmah je došao k meni u sobu, pogledao me, rekao Astma i dao mi malu bočicu tekućine da pijem uz upute, i nešto bjelkasto u čaši. Ayurveda majstori odmah sve znaju koji si tip – kapa, pita ili vata – i koje su ti po tome slabe strane.

Od svih tamo ljudi najviše su mi se dopali Indijci, s kojima imam tema od reinkarnacije nadalje. Moram napomenuti za one koji ne znaju, da sam rođena s konjukcijom Aldebarana, Zvijezde Istoka s mojim Suncem, tako da ja grijem Istok a on mene. Kad sam imala negdje 12 godina oduševljavala sam se Budom i Gandijem, malo kasnije yoginima, čitala sam o Raja yogi, Maharishi Maheshu, Yogananda me fascinirao, tako da – neka se ne uvrijede europski i američki predavači – meni osobno više vrijedi jedan yogin nego cijelo sveučilište, budući smatram da je duhovno znanje neusporedivo vrednije nego knjige. Cijelo hippy razdoblje mi je bilo fantastično iako sam bila dijete, taj osjećaj jedinstva u zraku, gdje su svi isti kao jedan – i milijarderi i siromašni i školovani i seljaci – svi su se udružili u umjetnosti i duhovnosti.

Moje je mišljenje da naša duhovna saznanja moramo skupljati kroz razne inkarnacije i iskustva, a knjige može čitati svatko – to je moja logika. Iako čitam od 6. g., dakle preko 40 g., još uvijek sam glupa što se tiče školskog, znanstvenog znanja, i to sam rekla Geoffu – We are stupid, we don't know nothing at all.

Ja sam živi svjetski primjer i mogu svjedočiti znanstvenicima u svijetu, kako sam odrasla u učmaloj konzervativnoj obitelji (radnička klasa) gdje me nitko nije usmjeravao u duhovna učenja osim mama Bibliji (ona je odlazila u Crkvu, ja sam pobjegla sa 6 g. s vjeronauka čim su me upisali), a ja sam bježala u duhovnu i vjersku slobodu. Uvijek sam mislila svojom glavom, i nemoguće je na mene utjecati i na silu ulijevati nešto što intuicijom ne osjetim da je bar blizu istini. Osjećaj za duhovnost me i danas vodi raznim vjerskim skupinama svih profila. Obožavam shivaiste, kad god mogu sam sa Hare Krishna bhaktama, a osjećam se pola kršćankom pola Indijkom, s crvenom točkom na čelu i polumjesecom. Naravno da obožavam i sure u Kur'anu koje bih mogla cijeli dan čitati i uživati. Isto tako volim Bhagavad-gita lekcije, posebno o Arjuni, a kad sam vidjela zlatnu kočiju na Internetu, odmah sam rasvjetlila sobu. Mama me učila biblijskim načelima, pa neke dijelove sam automatski zapamtila koji su me se već dojmili. Volim šamane (bila sam sibirski šaman), duhovnost Indijanaca, gong meditacije, fascinira me afrička IFA religija i filozofija Oriše, tako da nema granica načina uzdizanja ako ih hoćete naći. Obožavam beduine, Arape, Turke, fakire, sve narode na Istoku, gdje bih se svugdje osjećala kao doma, od Bosne, Bugarske, svih manastira, džamija, itd. itd.

Napomenula bih da su mi prvih dana gosti Indijci bili osrednje raspoloženi, ali kad smo se malo zbližili i nakon par dana sam im rekla da trebaju biti ponosni što su Indijci, odmah su živnuli, i otišli su jako dobre volje sjajeći. Lal je jako simpatičan, a odmah sam pogodila po fizionomiji i ponašanju (astrolog sam od djetinjstva) da je Lav po znaku. Kad smo se vraćali na trajektu obećala sam mu da ću ga posjetiti u centru u Beču kad budem išla vidjeti gurua Vishwanandu. Poklonio mi je preslatki kartončić sa slikom Shiva Babe, preslatkim, s brkovima, desno dolje je Zemlja, a gleda na Šivu kraj kojeg piše: Nizanand Swaroopam Shivohum … Shivohum … Gyan and Prakash Swaroopam Shivohum .. Shivohum …“

I prije sam u školi BK saznala dosta o sebi što nisam nikad ni pretpostavila. U programima dobijete posebne ceduljice, svakog zapadne posebna poruka njemu namijenjena, a ponekad i sami izvučene poruku za sebe. Obadvije Sandre, i Baksa i Vojvodić, bile su klasično savršenog ponašanja, neprimjetne – visoko su iškolovane u Indiji. Uvijek mislim kako sam ja divlja, glasna i spontana (iako me mama vječito temeljito usmjeravala još kad nisam hodala ni govorila što je dobro a što nije, i učila da moram biti dama, ništa od toga, više sam ratnik nego dama, a samo me istina i pravda zanimaju), a i priznam da se ne bih mogla tako žrtvovati – dižu se u sitne sate i služe do navečer bez riječi, same su prihvatile takav život, i odriču se puno toga, od obitelji dalje – iako jedna Sandra čujem ima dijete i muža, koji moraju imati puno razumijevanja za takav njen život. Samo sam se jednom digla u 3,45 i to iz znatiželje da prođem jedan dan držeći se programa.

Svi smo se družili stalno, što je super, jer volim čuti različita mišljenja i ljude sa svih strana – JEDINSTVO U RAZLIČITOSTIMA. Geoffa sam pitala što misli o Stonehengeu, a kako je rekao da ništa, bila sam jako šokirana. Iskreno, iako on puno zna o svjesnosti i meditacijama i to predaje na sveučilištu, osobno shvaćam duhovnost drukčije. Osobe koje ne uživaju u mistici i odgonetavanju zagonetki i misterija, meni su neshvatljive. Jedna od mojih omiljenih izreka je ona Alberta Einsteina, da onaj tko istinski ne uživa u mistici i duhovnosti je kao slijep ili mrtav. Tako da sam propustila puno predavanja, i otišla meditirati ispod jednog drveta, baš kao što su radili yogini i Buda. Da ne zaboravim, tu su i učitelji i voditelji programa iz Beča koji kao i Geoff podučavaju 25 godina, Rikki Klanacsky i Reiner Barth, koji su program vodili opušteno i zanimljivo, te uspješno vode mnoge do samoostvarenja.

U ova vremena pred kraj, kad se film vremena brzo vrti, mislim da smo sretnici mi osviješteni u duhovnosti, u najgorem vremenu dnu dna, kali yugi. Volim školu Brahma Kumaris, i posjetit ću ih opet, a u srcu su mi Himalaya, Arunachala i yogini! Babaji: uvijek sam s vama i uvijek ću biti! Vjerujem u Om Tat Sat! Ja sam jedno sa svime!