znam li kako oni izgledaju????... ne da znam kako mi izgledaju pradjedovi...nego znam to i za šukundide i šukundnone

evo oni koji su ostali nakon raznih dioba nasljedstva su tu na zidu….jedino šukundida Zorzu i njegovu ženu Katu nije htio nitko razdvajat. (loša je kvaliteta grafike)…a taj moj šukundida je stvarno i fizički doveo Meštovića u Split, ali je shvatio da ima već doma dicu koju treba hranit, pa ga je „usput“ prepustio onome ko je za to preuzeo sve zasluge…

(pričam o oštećenim grafikama na zidu čije su rubove pojeli miševi...pa je restauriranje koštalo više ljubavi i novca nego….)

...bili su i bogati i siromašni...ali uvijek su čuvali ono što su im njihovi dragi ostavljali....

tako da su generacijama po kutovima kuće pravljenje oaze sa sačuvanim "glupostima" ...među koje bi pokušali ugurat ono što nam je trebalo (za slušat muziku npr.)

 

 

...dok ulaz u moju sobu čuva ratnica :-))

 

...preživjele su razne stvari ,...neke ljepše...neke ružnije...ratove i ratove... i tko sam ja da ih sad uništim?.... s duplo više truda nego što vi ulažete u čišćenje svoje kuće... ja čuvam kamene podove svog doma...

jer svaka i najmanja kockica na podu ima svoju priču...koju Vam mogu ispričati danas ja...a sutra moja djeca..

  

dok ponosno s njima koračaju ... i slave razne obiteljske tradicije....osvjetljeni svjetlima iz prošlosti...i pod budnim okom svojih  predaka...

  

dok su svuda po sobi razbacani spomenari mojih nona... prepuni ljubavnih uzdaha i lijepih uspomena :-)) 

..

 

...nastavit će se...raznježili ste me...i mislim kako pisat o onima koji nisu na zidu već su u mom srcu :-)))