Nedavni smak svijeta, prema Majanskom kalendaru, trebao se dogoditi 21.12.2012. Uz dosta straha i panike (što je zapravo uvijek kontraproduktivno), pojavila su se i neka pozitivna, zanimljiva razmišljanja... Nepoznat autor je putem facebooka poručio: «Ne bojim se smaka svijeta, bojim se da će u svijetu sve ostati po starom...»
Dok su drevni, duhovni tekstovi najavljivali totalnu kataklizmu, moderni proroci poput Georgea Orwella i Andyja Warhola naslutili su vrijeme Big Brothera (velikog oka koje prati sve što radimo), alijenacije, globalnog sela i popularnosti svakog pojedinca u njegovih 15 minuta slave...
Opći je dojam da količina društvenog pritiska na pojedinca nikad nije bila veća, ali i količina političke, ekonomske, verbalne i svake druge agresije pojedinca prema pojedincu... Pogledajte samo komentare na internetskim, novinskim portalima, na FB i drugdje – neviđena količina mržnje, vrijeđanja i bijesa!
Ako se i nije dogodio smak svijeta – stječe se dojam da je definitivno sumrak čovječnosti, kulture, suosjećanja i svih ostalih ljudskih vrijednosti...
Paradoks modernog svijeta je privid da osobna prava nikada nisu bila veća; između ostalog sloboda izražavanja i na internetu – a zapravo pritisci iz centara moći (ekonomskih, političkih, vjerskih) – nikada nisu bili jači!
Između kapitalističkog «imati», socijalnog i društvenog «uklopiti se»i vjerske «poslušnosti», čini se da se gotovo potpuno izgubilo ono najvažnije – BITI!
Stari, tradicionalni sustav vrijednosti, počeo se raspadati, a novi, koji će ga zamijeniti još nismo uspjeli pronaći...
Prošle godine je časopis «Svjetlost» najavio da Novo doba počinje prestankom dolaska avatara i odlaskom posljednjeg duhovnog vođe – Satje Sai Babe i prebacivanjem odgovornosti duhovnog razvoja na svakog pojedinca i (kako to obično kažem) na osobnog unutarnjeg majstora.
Svjedočimo raspadanju grupacija i organizacija, ali i pokušajima prislnog udruživanja u interesne grupe – uglavnom da bi se dalo na snazi osobnom mišljenju i izborili za to da smo «ja i moji» jedini u pravu...
Neviđena je količina agresivnosti u posljednje vrijeme prema svemu što je drukčije ili drukčijeg opredjeljenja – političkog, nacionalnog, jezičnog, religijskog, umjetničkog, seksualnog...
Ne mislim da je agresija prema svemu drukčijem dobar put niti da je «batina iz Raja izašla» - prije će jedan kamen povući drugi, treći i tako u krug...
Jedan dragi prijatelj, izuzetno miran i nenasilan čovjek, nedavno je u razgovoru rekao kako promjene u društvu neće doći bez neke vrste revolucije i borbe...
Ne vjerujem da će do promjene doći slanjem cvjetića, anđelčića i leptirića preko maila ili FB profila – jer i to može biti jedna doza u sladunjavi omot umotane agresije - ako ne proslijedite u 10 minuta na 10 adresa...
Neće nas spasiti ni očekivanje vanzemaljaca, vrhunskih duhovnih inteligencija s drugih planeta koji će nas jednim klikom na dugme iz ovog svijeta koji sustavno uništavamo prebaciti u drugu dimeziju i bolji, duhovniji svijet.
Uz rađanje uvijek idu i porođajne muke – novo biće, kao ni Novo doba ne dolazi bezbolno!
Umjesto zabijanja glave u pijesak pred stvarnosti i realnim, društvenim problemima treba naći osobni balans u svemu tome. Kao i obično, istina je negdje na sredini!
Koliko god puta čuli i pročitali – važno je još jednom ponoviti: promjena počinje unutar nas samih i mi trebamo biti promjena kakvu želimo u svijetu!
Vjerujem da je ovaj fizički svijet igralište za duhovni rast i prilika za jačanje ljubavi, dobrote, tolerancije, prihvaćanja...
Ako obasjamo svoj mali kutak svemira i ako to učini dovoljan broj ljudi – Novo doba više neće biti nedostižna utopija!
Piše: Željka Tokić, Angels centar Zagreb