Ljudi  se već od malih nogu uče  svaštarenju, pa tako sam i ja.Niste nikad vidjeli dijete bez čekića u ruci, kuhače, šrafencigera?

Ja sam te stvari držala u ruci odkad sam prohodala. Jesam li bila baš od neke koristi, nisam baš sigurna. Zasigurno znam da nisam čekićem nikome naudila, osim mojim prstima po kojima sam se znala klepnuti.Moje kulinarske sposobnosti isprobavala je lutka iz rajngli i lonci moje mame i bake.Znam da se znala redovito duriti poslije toga i cmizdriti u sav glas, a ja bih onda na njoj usavršavala svoje iscijeliteljske moći čistom alternativom, rukom po stražnjici ili pak vrućom injekcijom drvenog štapića.I savršeno je funkcioniralo.Nekad bi bilo dovoljno samo da stavim ruke na nju i moja bioenergija odmah bi djelovala.Plač bi prestao , a ona bi tada u red samnom pjevala.

Hranila sam ju svim mogućim vitaminima iz prirode i nisam baš bila sklona prodavati joj vegetarijanstvo pod zdravi način prehrane hraneći je crvima, gusjenicama i prožvakanim mesom iz mojih usta.

Kako sam rasla tako su se u meni razvijale i neke druge sposobnosti svaštarenja. Farbala bih sve od reda, počevši od papira pa do zidova.Mojim remek- djelima svi su se divili osim moje mame, koja bi tada posegnula za odgojno-obrazovnim mjerama isprašivši mi cijenjenu pozadinu.

Isprobala sam ja i sposobnosti frizerke, odrezavši svoju kosu tamo gdje se najbolje moglo vidjeti...na čelu.Doduše linija i nije baš bila ravna, ali ja sam si bila baš šik.

Krojila sam i odjeću. Uglavnom bi tkanina bila kraća nego što sam si ja zamišljala i zašiti gumb bi stajao na koso, ali meni je sve to dobro stajalo.

Okušala sam se i u pjevanju, držeći četku za kosu kao mikrofon i tulila iz sveg glasa dok se iz druge sobe nebi čulo:" Sad je dosta! Na spavanje!"

A kakva sam tek bila u gađanju. Ma ni jedan dečko na daleko i široko nije mi bio ravan. Sa pračkom u ruci pogađala sam svoj cilj tako precizno da bih zadivila i one dva puta veće od mene.I dobro je to meni išlo sve do onda kad nisam strefila prozor. E tada sam dokazala da znam još bolje bježati, doslovce letjeti.

E , da sam onda znala vrijednost novca , zasigurno bi zatražila da mi se to i naplati i danas bi živjela kao bubreg u loju. No ja sam se zadovoljila čokoladom , uprljavši se od glave do pete.

U osnovnoj i srednjoj školi briljirala sam u umjetnosti, naročito u falsificiranju potpisa mog tate.Njegov nečitki potpis žmirečki sam kopirala.

Jedino mi nikako od ruke nije išlo laganje.Zacrvenjela bih se samo na tu pomisao.

U nedostatku džeparca igrala sam ulogu poštara, nabavljaća, čistaća, šetaća pasa. To mi je sasvim dobro išlo od ruke. Za jedan sladoled nacjepala bih drva za tjedan dana, počistila cijeli stan od stropa pa do poda , nateglila se vrećica iz dućana....nahodala se po svim obližnjim parkovima nacukavajući uzicu pasa iaoko bi izgledalo da oni mene šeću, a ne ja njih...

Nedaj Bože da bi neko bio žalostan. Glumatala sam izigravajući klauna tako dugo dok suze nebi presahle.

A danas ? Kad bi me sila natjerala radila bih ono što dobro znam;učila bih druge kako se sa malo stvari može biti zadovoljan!

Kako skuhati ručak sa malo novaca. Kako hodati po dućanima  i kupiti samo ono najophodnije.Kako staro pretvoriti u novo, kako  buhu ne pretvoriti  u slona.Kako napraviti red u svojoj kući i pred svojim vratima, a susjedi posuditi metlu da pomete pred svojom kućom, pa ako joj ostane višak slobodnog vremena i energije, onda slobodno može i negdje drugdje.

I savim sam sigurna da bih u tome i uspjela.Ako mi za to još netko dobro plati, puna šaka brade.

No ta vrsta svaštarenja nije nikom dobro došla. Jer bolje je sjedjeti doma i kukati kako se svijet promijenio, kako su teška vremena i vlada besparica, lopovluk na svakom koraku,nego sjesti  u tišini i pustiti mašti na volju i pronaći neku ideju preživljavanja.

Nije zabadava ona poslovica: " Dok ima budala, kramari trže!"

Zato, živjeli oni koji svaštare! Dolje svi oni koji  ne znaju gledati u karte, iscijeljivati na daljinu, prodavati muda pod bubrege. Oni od života nisu ništa naučili.Žive za danas, a sutra?Ma sutra lako ćemo...Ispadne lako, ali ne njima, već onim svaštarima.Oni su dobro ispekli svoj zanat na lijenim i naivnima.