Uvodnim člankom Uredništva o dobrovoljstvu koji je istinit, u kojem piše činjenica da je u Hrvatskoj dobrovoljstvo nepopularno, smatram da je sve rečeno.

Osobno se stvarno divim svima koji pomažu dobrovoljnim radom i odvajaju svoje vrijeme i trud. Kako izbjegavam bolnice, doktore i medicinare (nužno zlo), čak ne znam da li postoje osobe - a i ne znam koga bih pitala - koje pomažu u bolnicama ili surađuju s alternativcima, jer nisam o tome razmišljala, a uvijek sam bila natprosječno zaokupirana svojim poslovima. I to ne samo zbog novca (i sad zbog preživljavanja) nego jer sam radoholičarka po prirodi (astrolozi znaju što je Mars u Biku u 10. kući Jarca, sva energija ide u karijeru).

Kako sam u 25-godišnjem stažu najmanje zadnjih 15 god.  prekovremeno u upravi, (smjene, vikende, popodne) te dodatno radim slobodno vrijeme sa strankama (astr. i tarot) priznajem da nisam našla za shodno da ubacim još i dobrovoljan rad u moj uvijek pretrpan raspored. Nisam nikad bila neka domaćica, niti sam tako odgajana, obavim na brzinu najnužnije što treba, a ono malo slobodnog vremena, kao i svi, koristim za viđenje s bliskim osobama.
Kako imam malo slobodnog vremena (par sati navečer u tjednu i samo nedjelju), mogla bih eventualno negdje nešto kraće pripomoći, i to ako izdvojim vrijeme od honorarnog posla.

Mislim da (čast kao i uvijek iznimkama) volontiranje nije uopće kod Hrvata popularno, jer je ovdje sve puno licemjerstva, a novac je bojim se Bog; da li vi to htjeli ili ne, situacija ovdje je takva da ste prisiljeni sve duže raditi i to za preživljavanje.

Ipak, vjerujem da bi svatko DA HOĆE našao nekoliko sati slobodno da negdje pripomogne. Znam da se uvijek traže volonteri za pomoć napuštenim životinjama, a napominjem da apsolutno ništa o tome ne znam vezano uz bolnice, domove zdravlja, staračke i sl.

Ove godine javila sam se za tečaj palijativne skrbi, i vjerujem da ću to moći raditi jer se smatram izuzetno snažnom osobom, koja može sve što hoće, iako me svi poznati odgovaraju od toga, jer da je to prenaporno.

Mislim da je na Zapadu (malo znam o životu na Istoku) volontiranje relativno dobro organizirano i puno popularnije.

Možda bi trebalo više se angažirati oko marketinga za volonterstvo - primjerice, do pr. par mjeseci nisam čula za udrugu Svjetlo života, jedan od brojnih primjera, niti da u Heinzelovu beskućnicima se idu pjevati Vede. Dakle, ako nisam ja čula, koja sam stalno u medijima i alternativi oduvijek, vjerujem da nisu mnogi drugi.

U ovo doba kali-yuge nije ni plaćeni rad popularan, (neka oproste iznimke) osobito to vidim kod mladih generacija (puno ih se ne trudi naći posao, a i zašto bi, kad mogu spavati do popodne, a roditelji im sve daju), a kamoli dobrovoljan, ali bih dala nagrade onima koji se ističu na tom planu, i to od države financijske, javne pohvale itd. Čitala sam lani da je grupa mladih koja dobrovoljno radi u udruzi za napuštene životinje i dobila pohvale - za nagradu ne znam.

Razmislimo da nađemo par sati tjedno svi i posvetimo se nekome ili nečemu na široj društvenoj osnovi. Dobit ćemo bodove kod Njega gore i ublažiti vlastite karme.

Nekom ćemo uljepšati život, a to isto želimo sebi, da nam ga netko uljepša. Da radimo drugima ono što sebi želimo - bit je svih religija i vjera. Daleko sam od Samaritanke, ali bar nisam nikad o sebi pričala da sam dobra i da samo radim dobra djela, dok su drugima puna usta samohvale a ne rade ništa na tom planu.