Jesen, godišnje doba koje sa sobom donosi bogatstvo boja i mirisa, uvijek me očarava svojom čarobnom prisutnošću. Lišće, obojeno zlatnim, crvenim i smeđim nijansama, šuška pod nogama kao da šapuće zaboravljene priče davnih vremena, dok šetam stazama prekrivenim zlatnim tepihom. To je kao da korak po korak uplovljavam u neki drevni svijet tišine i mira, gdje me priroda, poput majke, nježno grli svojim toplim zagrljajem, pružajući mi utjehu i spokoj koji su u svakodnevici toliko rijetki.

Za mene, jesen nije samo vizualni spektakl koji miluje oči, već i vrijeme berbe, poput trenutka kada priroda dijeli svoje darove s nama, šaljući blagoslove kroz svoje plodove. Iako se danas voće i povrće može lako naći na policama trgovina, ništa ne može nadmašiti iskustvo hodanja kroz hladni, oštar zrak i branja plodova vlastitim rukama, direktno sa grana. Taj osjećaj, kada prsti osjete hladnoću jabuka, krušaka ili kestena, dok mi nos ispunjava miris zemlje, povezuje me s prirodom na način koji je duboko iskonski, gotovo svet.

Volim brati jabuke, te crvene i zlatne dragulje koji sjaje na granama, skrivajući u sebi slatkoću života. Kruške, čije sočno meso kao da napaja dušu, i kesteni, ti skriveni dragulji jeseni, čija se tajna slatkoća nalazi unutar tvrde kore, čekaju da budu otkriveni. Svaki plod nosi sa sobom priču, svaki je simbol nečega dubljeg , jabuke predstavljaju obilje, kruške nježnost, a kesteni mudrost vremena.

No, nisu samo ti plodovi jeseni ti koji me vraćaju u prirodu. Vrganji, koji rastu skriveni pod sjenovitim krošnjama šuma, puni su čarolije i bogatih, zemljanih okusa. Svaki put kada pronađem vrganj, osjećam se kao da sam otkrio skriveni biser prirode, djelić nečeg veličanstvenog što nas priroda nesebično daruje.

Jesen nas uči da cijenimo jednostavnost , mirise, okuse, tajnu šume i meki šapat vjetra. U njenim bojama nalazim snagu i mudrost da prepoznam svoje unutarnje plodove, one skrivene dijelove duše koji u tišini dozrijevaju.

Od jeseni najviše očekujem mir, onaj duboki, gotovo opipljiv, koji poput nježnog pokrivača prekriva srce. Očekujem tišinu u kojoj šuštanje lišća pod nogama postaje melodija prošlih priča, dok svježina zraka nosi obećanje novog početka. Jesen je za mene trenutak povlačenja u vlastitu dušu, kao stari hrast koji s lakoćom pušta lišće, tako i ja puštam ono što me više ne ispunjava.

Očekujem povezanost s prirodom, nalazim radost u malim čudima u zlatnim jabukama, vlažnim šumskim stazama, i mirisima koji griju dušu poput topline ognjišta. Jesen mi daje prostor da proniknem u vlastite misli, da u vrtlogu boja i promjena osjetim tihi ritam života koji se neprestano obnavlja.

Jer, baš poput vrganja u šumi, naše istinske radosti često su skriveni biseri koje tek trebamo otkriti , ali jednom kada ih pronađemo, one obogaćuju naše živote neizmjernim bogatstvom

Matija Gerić